Uplakana žena stajala je ispred autobusne i željezničke stanice u Novom Sadu i tupo gledala u zgradu ispod čije je goleme betonske nadstrešnice, u petak u podne, ostalo ležati 14 tijela. Tragova o užasu koji se tu dogodio više nema. Sve je uklonjeno. No svakoga tko prođe pored uhvati jeza. Nije, kaže, izgubila nikoga u toj tragediji, ali često putuje autobusom i znala je sjediti upravo na tim klupama ispod nadstrešnice, gdje su tog dana sjedili i svi nastradali. Nikad, ni u primisli, nije mislila da bi joj nad glavom mogla visiti smrt dok je čekala autobus gledajući ljude oko sebe.
POGLEDAJTE VIDEO:
Zgrada stanice je dva puta obnavljana, pa svečano otvarana, i nije sumnjala da ljudi koji to rade znaju svoj posao. No ispostavilo se da 1964. godine izgrađena betonska nadstrešnica nije bila dio rekonstrukcije kolodvora, nego je obnavljana samo zgrada, iznutra i izvana, dok su radovi na nadstrešnici bili samo 'kozmetički'. To je otežalo ionako napetu i odveć staru konstrukciju nadstrešnice te je ona, uslijed godina, ali i vibracija koje proizvode vlakovi i autobusi, u jednom trenutku puknula i u cijelom se komadu, u djeliću sekunde, sručila na tlo. Na ljude.
- Pratila sam prijateljicu na vlak. Prošle smo pored klupa na ulazu u kolodvor i na njima je sjedilo više ljudi. Otišle smo na peron jer joj je vlak kretao minutu prije 12, a mi smo došle neposredno prije - započela je za 24sata svoju priču Novosađanka Vesna Latas. Ispričala nam je kako je bila sekunde do smrti.
Stajala sam u šoku. Jako brzo došla je hitna pomoć. Ljudi su dolazili sa strane. Gledala sam ispod tog betona i vidjela čovjeka kojemu su amputirane noge. Ta će mi slika ostati u glavi cijeli život. Sad kad razmišljam, ne znam što me je zadržalo na tom peronu. Ako je to cigareta, hvala joj - ispričala je Vesna.
- Sjedio sam na jednoj od klupa dvije sekunde prije nego što se to urušilo. Čekao sam autobus za Kać, u kojemu inače živim. U Novom Sadu sam toga dana bio sa sinom, popili smo kavu i krenuo sam kući. Na kolodvoru je bilo mnogo ljudi. Sjeo sam na slobodnu klupu da pogledam u mobitelu kad mi idu autobusne linije. Podigao sam pogled i vidio da baš dolazi moj autobus te sam pomislio: ‘Eto, taman stignem’.
Skočio sam s klupe, napravio tri-četiri žurna koraka, i odjednom je iza mene nešto grunulo. Činila se kao eksplozija. Okrenuo sam se i ostao skamenjen od straha. Nadstrešnica je tupo grunula na tlo, nije tu bilo ni prašine ni kamenčića, samo užas. Pomislio sam na ljude koji su bili tu: ženu s djetetom koju sam primijetio iza sebe, a sad ih nema... - ispričao je srbijanskim medijima Arsen Kojić (74) iz Kaća, čiji je odlazak s klupe u posljednji tren zabilježila i jedna nadzorna kamera na kolodvoru.