- Svi su mi čestitali kad sam došao kući, a brat mi nije vjerovao koliki je to iznos. Dao sam braći i sestrama, a onda sam popričao s ljudima iz UTIS-a, pa sam odlučio dati i bolesnoj djeci - kaže Boško iz Glavica kraj Sinja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Boško je većinu osvojenog novca podijelio obitelji, majci, braći i sestrama, a 50.000 kuna odlučio je dati potrebitima.
U dogovoru s Udrugom tjelesnih invalida iz Sinja odabrao je njih pet kojima je potrebna pomoć u liječenju te im je dao svakome po 10.000 kuna. Među ostalima, novac su dobili 13-godišnji Josip iz Lučana, njegov vršnjak Luka iz Čitluka, te također 13-godišnja Lucija iz Hrvaca.
- Nisu očekivali to od mene, bili su sretni - kazao nam je Boško. Njegova majka Nedjeljka kaže nam kako je njezin Bože završio vrtlarstvo.
- Ali ne voli radit u poljoprivredi, više voli prošetati - smije se i nastavlja mama Nedjeljka. - E, a zato ja nisam debel - nadovezuje se odmah Božo, kojeg bratova djeca obožavaju, kao i on njih.
Boška svi vole, a posebno njegovi nećaci
Boško inače živi s majkom i bratom Joškom na katu kuće, a u prizemlju je brat Mario sa suprugom Ivanom i njihovo četvero djece. To su Antonija (9), Lana (12), Katarina (14) i Šime (6).
- Dobar mi je stric, nekad nam nešto kupi, al' ne igra se s nama. Više voli prošetati, uvijek je veseo, to mi se sviđa – kaže nam 9-godišnja Antonija za svog strica.
Njezina sestra Lana (10) kaže kako će joj Boško biti kum na krizmi.
- Uvijek mi nešto donese, i ja ga volim, uvijek se zeza s nama - kaže Lana. Boško je odlučio uložiti i u obiteljsku kuću pa će dati gotovo 70.000 kuna u obnovu fasade. Sebi je kupio novu sobu, a počastio se i novim televizorom, mobitelom, laptopom i garderobom.
- Mami i dvojici braće i dvjema sestrama dao je ukupno 100.000 kuna. A ostalo je i njemu novca koje je stavio na banku. Jako smo se iznenadili dobitkom. Zna on zaigrati, znao je osvojiti po 500, 1000 kuna, ali ovako velikom iznosu se nismo nadali. Ma Bože je dobar čovjek – kaže nevista Ivana.
'Darivanje je bogatstvo i on to zna'
S tim se slaže i Petar Malbaša, obiteljski prijatelj i kroničar cetinske krajine, koji je želio još jednom podcrtati koliko je Bože dobar čovjek.
- Ja nisam čuo da netko u ovom kraju napravio ovo što je napravio Boško. Mnogi su sposobni i dobrostojeći, i neka su, nisu ništa ukrali, ali nemaju ovaj senzibilitet. On je skroman i plemenit, da ne kažem sirotinja, i ima srce i dušu i napravio je ovo s velikim užitkom. Drago mi je da će se za ovu priču čuti da mu se oda počast i poštovanje i da bude primjer drugima. Darivanje je bogatstvo i on to zna – zaključuje Petar.
Inače, Boško je u Domovinskom ratu prošao teške trenutke. Naime, zarobljen je kod neprijateljskih linija na bitelićkoj strani hidroelektrane Peruća.
- Strpali su ga u Martićev zatvor, jer su mislili da su uhvatili nekog ustašu. I onda su ga tamo maltretirali i tukli. Oni su njemu psovali majku ustašku i Franju Tuđmana, a on njima majku četničku i Miloševića. Bio je u zatvoru 105 dana. Razmijenili su ga kad im je došao karton da on mora piti svoje lijekove, da on nije nikakva opasnost - kaže nam Petar Malbaša. - Imao sam modrice po leđima i ramenima. Htio sam se ubiti rezanjem vena, evo vidiš – pokazuje nam Boško ožiljke na zapešću dodajući kako im je govorio da me puste. - Na kraju sam zapalio je i njihovu odoru koju su mi dali obući. Zapalio sam je u peći u sobi u kojoj sam bio zatvoren. Sve je dimilo. Zamijenili su me u Zemuniku za neku djevojku – kaže nam Boško.