Most je zatvorio krug.

S ulice se vratio u institucije odakle je i krenuo prije sedam godina.

Nakon izbora 2015. godine mostovci su ušetali u koridore moći, zasjeli u pregovaračke salone sa Zoranom Milanovićem i Tomislavom Karamarkom, nekad u noćnim pregovorima u Vladi, nekad kod otvorenih prozora privatnog stana, a nekad iza zatvorenih vrata Pantovčaka. Postali su ministri, saborski zastupnici, predsjednici Hrvatskog sabora. 

Ljudi u odijelima, smrtno ozbiljni, zabrinuti, smjerni reformisti.

A onda ih je Andrej Plenković izbacio na ulicu gdje se otvorilo novo poglavlje njihova djelovanja.

Živozidaška skripta

Osvježeni kadrovski saziv uključio je likove poput Marina Miletića i promovirao Miru Bulja, a politički stil pretvorio se u plagijat populističke i aktivističke skripte Živog zida. Nakačili su se na ulične prosvjede antivaksera, postali su lideri narodnih masa koje su se valjale hrvatskim gradovima, na ulici su skupljali potpise za referendum, a onda teglili te kutije s ulice u parlament. 

Da bi se nedavno priljepili za prosvjed ispred Središnjice HDZ-a na kojem je debitirao mladić sa zapaljivom tekućinom i oproštajnim pismom.

To je valjda bilo previše čak i za mostovce koji su se naposljetku vratili u institucije.

Sada je novo bojno polje Antikorupcijsko vijeće i javna saslušanja o Ini u Hrvatskom saboru.

Čaj u kabinetu

Nema više histerije, huškanja, urlanja, podilaženja rulji, poticanja masa, glupiranja i klauniranja. Mostovci su sada ponovno kabinetski političari. Uz šalicu čaja i bocu mineralne.

Doduše, još uvijek uz uskličnike u njihovim statusima, poput objave Nikole Grmoje kako "nema odustajanja unatoč udarima sa svih strana, nema povlačenja unatoč zastrašujućim izjavama premijera". "Nastavljamo odlučno i fokusirano dok do kraja ne rasvijetlimo ulogu Vlade u korupciji, ali i veleizdaji oko gašenja sisačke rafinerije i preusmjeravanju hrvatske nafte u Mađarsku!".

Pa onda opet u pola glasa u Hrvatskom saboru.

Veliki je to korak za Most. 

Političari s kravatom

U sedam godina promijeniti nekoliko lica, nekoliko stilova, pa i odjevnih kombinacija. Od odijela bez kravata, preko trenirki i uličnih jakni, do tamnih odijela, ovaj puta s kravatama.

To je nova borbena odora za gerilski rat u saborskim hodnicima i institucijama.

Most se najednom uozbiljio. Nema više kliberenja na prosvjedima, nema histeričnog privlačenja pažnje, nema živozidaških parola i incidenata. Ako izuzmemo otkopčani šlic Mire Bulja.

Most se s ulice vratio u institucije.

Sada bi ga se trebalo opet shvaćati ozbiljno, jer zvuče smrtno ozbiljno, oblače se ozbiljno i govore o ozbiljnoj temi, za ozbiljnu publiku. 

Jučer, danas, a sutra?

Jučer su bili faktor nestabilnosti, sada su opet faktor stabilnosti.

Jučer su rušili Andreja Plenkovića na ulici, uz tisuće antivaksera i teoretičara zavjere, danas ga ruše u Hrvatskom saboru, pred zastupnicima, direktorima Ine, pred kamerama i novinarima.

Jučer su na ulici urlali protiv epidemioloških mjera i zaštite od virusa, danas u institucijama ustaju u obranu hrvatskih strateških interesa.

Jučer su na ulici mijenjali Ustav, danas u institucijama brane zakone.

Konačno, jučer su HDZ dovodili na vlast, danas ga ruše s vlasti.

Dugačak je, dakle, a ponekad i trnovit put prošao Most od pristojnih reformista, preko živozidaških bundžija, do institucijskih uzdanica. Gotovo kao i put koji su prošli od antihadezeovaca, preko HDZ-ovih koalicijskih partnera, do najgorljivijih protivnika HDZ-a.

Sada bi se Most opet trebalo uzimati ozbiljno, jer je tema koju otvaraju veoma ozbiljna. Pitanje je samo koliko će to još trajati.