Prosinac je. Muškarac sa šiltericom na glavi i u kišnoj kabanici prilazi ženi u Gajevoj. Hladna je i kišovita večer, a iscrpljena žena nudi mu svoje tijelo. On ne oklijeva nego joj odmah daje 200 kuna. On je svećenik, a ona prostitutka. No seksa nema.
Velečasni Dragutin Goričanec (47) ne traži sirove strasti nego nudi utjehu. S prostitutkama razgovara i nagovara ih da prestanu s najstarijim zanatom na svijetu. Drugi ih gledaju s požudom ili prijezirom, no on u njima vidi nesretna ljudska bića. Prilazi im direktno na cesti, potpuno sam, bez straha.
- Ne bojim se makroa, platim im za sat vremena razgovora. One svoje zarade - kaže uporni velečasni Goričanec.
Dvaput je uspio, s dvije prostitutke još pregovora. U božju misiju kreće iz Caritasovih kontejnera kod Ivanje Rijeke. Tamo živi i djeluje kroz udrugu Job, koja pomaže invalidima. U Zagreb putuje u rasklimanom plavo-bijelom “fići” starom 17 godina.
- S prvom sam na Badnjak prije dvije godine pričao satima. Otvorila mi se i prepričala cijeli život - prisjeća se vlč. Goričanec.
Žena je živjela nesretnim životom. Imala je obitelj, a nisu imali za kruh. Upala je u ralje prostitucije. Svećenika je odvela u trošnu kuću gdje je živjela s nezaposlenim suprugom i dvoje djece. Velečasni im je dao novac, drva za ogrjev i hranu.
- Obećaj mi, makni se s ulice i nastavit ću ti pomagati - tada joj je svećenik rekao.
Uspjelo je jer se žena maknula s ulice. Od tada joj svaki mjesec pomaže. Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru upoznao je još jednu prostitutku. Kao i prvi put, odjenuo je sportsku odjeću, a na glavu stavio šiltericu. Habit je ostavio kod kuće jer bi ga zbog njega, uvjeren je, prostitutke zaobilazile. Pri prvom susretu nikad se ne predstavi kao svećenik. I drugoj prostitutki platio je za razgovor. Saslušala ga je, no nerado, sumnjajući da je muškarac koji joj je samo za razgovor odlučio platiti 200 kuna zaista svećenik.
- Ubrzo sam joj otkrio da sam svećenik i ponudio joj pomoć. Pristala je - rekao je vlč. Goričanec. Nakon tog razgovora nastavio se svakodnevno moliti za nju te mu se, kaže, ubrzo javila da se prestala baviti prostitucijom. I nju, kao i prvu, i dalje pomaže. S trećom i četvrtom prostitutkom također je razgovarao, ali mu, kaže, nisu javile da su prestale s najstarijim zanatom na svijetu. No velečasni Goričanec ne gubi vjeru te se moli za njih da skupe snagu i obrate se.
- Kad donesu odluku, tu sam da im nastavim pomagati. Žao mi je svih ljudi na rubu društva. Uvjeren sam da im se, uz molitvu, može pomoći - rekao je vlč. Goričanec, koji neće odustati od svoje misije.
NAJVEĆA MU JE LJUBAV 'FIĆO'
S velečasnim trenutačno živi 14 invalida. Udruga Job, koju je osnovao, nabavila je tri autobusa, jedina u ovom dijelu Europe, prilagođena prijevozu invalida. Tako, kaže vlč. Goričanec, i oni mogu ići na brojna hodočašća. On je glavni vozač autobusa koji putnike uvijek razveseli pjesmom uz pratnju harmonike. Vlč. Goričanec, osim u autobuse, zaljubljen je i u nekad najpopularniji automobil “fiću”. Svog plavo-bijelog ljubimca vozi već 17 godina. Sam ga popravlja, a kako kaže, neće ga zamijeniti.