Nije nam svejedno, znate? Bojimo se, kazuje nam gospođa u jednoj varaždinskoj trgovini. Slabo je čujemo. Govori kroz masku i trudi se održati razmak.
- Kažem, nije nam svejedno. Nedostaju nam kafići i restorani, naravno. Pa bili ste vani, vidjeli ste da nema baš života. Ima i puno manje kupaca. Jedino što nam je poraslo jest prodaja kave s aparata. Grad je poluprazan. Ali dobro, takva je situacija, ljudi se sve više drže mjera i nadam se da će biti brzo gotovo. Vidjet ćemo kako će sve ovo završiti - govori ona i ispraća nas iz trgovine.
Izlazimo van, na trg u centru Varaždina. Pripreme za božićne praznike su u tijeku. Zimzelena stabla posuta umjetnim snijegom stišću se uz barokne zgrade, ugašeni ukrasi razvučeni su preko pročelja, ali nema tu prazničkog duha. Nema kafića, nema glazbe, nema glasnog smijeha s terasa. U Varaždinu su ugostiteljski objekti zatvoreni. Situacija se naglo pogoršala, do mjere da je predsjednik Hrvatske liječničke komore dr.sc. Krešimir Luetić izjavio kako u ovoj županiji 'nisu u crvenoj, već u vrišteće crvenoj zoni'.
Pred gradskom bolnicom su niknuli maslinastozeleni vojni šatori, a ravnatelj Nenad Kudelić je jasno dao do znanja da situaciju smatra alarmantnom. U posljednja 24 sata umrlo im je deset pacijenata, a više od 70 posto ljudi na respiratoru umire, rekao je u srijedu i dodao da će šatori vrlo vjerojatno postati novi stacionarni odjel. Zasad funkcioniraju kao tranzicijska stanica, kao privremeni smještaj pacijenata do transporta na drugu lokaciju, ali, najavljuje, kroz tri dana, više neće moći izdržati.
- Usprkos što je sve više ljudi na kućnom liječenju i nažalost sve veći broj preminulih, imamo sve više hospitaliziranih. S obzirom na naše kapacitete u Varaždinu, Novom Marofu i Klenovniku, možemo izdržati još dan do tri bez šatora – rekao je Kudelić.
Jer, što se događa? Priljev pacijenata na hitni prijem je 2,5 puta veći u odnosu na isto razdoblje u prošloj godini. U utorak su pacijenti u šatorima zapeli privremeno, ali ako se nastavi pojačavati trend oboljelih, ljudi će završiti ispod maslinastog platna za stalno, odnosno dok se ne oporave. Trenutni kapaciteti su 230 kreveta bez šatora, a u bolnici je već 200 hospitaliziranih zbog korone. Na raspolaganju trenutno imaju 23 respiratora.
Propustili su nas u unutarnji krug točno u trenutku kad je maskirani muškarac razvlačio zaštitnu traku između stabala oko šatora.
- Moramo ovo staviti, da pazimo da se nešto ne dogodi oko šatora. Da se auti ne parkiraju tu, razumijete? Mora se paziti na red - priča nam djelatnik bolnice koji nas je zamolio za anonimnost. Ne boji se, kaže kako ga je strah prošao.
- Navikneš se i moraš raditi - sliježe ramenima dok veže vrpcu u čvor. Nekoliko stotina metara dalje, pred Neurologijom leži desetak kreveta. Pitali smo ravnateljstvo čemu služe, poručili su da se radi o dodatnom smještaju. Nisu nam znali reći gdje će ih postaviti.
S druge strane bolnice je hitni prijem. Ekipa u crvenim odijelima mota se oko kombija. Prilazimo im.
- Fizički nemamo problema, ali problem je sa psihičke strane. Stresno je. Moraš stalno biti zaštićen, paziti da se ne zaraziš, sve moraš provjeravati... Nije lako - pričaju ljudi koji su zaduženi za jurnjavu po terenu.
U gradu je, kako smo rekli, poluprazno. Korona se proširila, kafići su zatvoreni, a na nekima su osvanuli natpisi: 'Zatvoreno zbog Čačića i Covida', aludirajući na varaždinskog župana i njegove apele za uvođenjem mjera. Ipak, nije pusto. Trgovine i dalje rade, ljudi su još uvijek na ulicama, najčešće s maskama preko lica. Zaustavljamo dvije djevojke, studentice.
- Živcira me ovo. Živcira me neorganizirana nastava. Profesori su prilično neodgovorni i javljaju tek u zadnji trenutak da otkazuju sutrašnja predavanja. U Varaždinu sam preko tjedna i radije bih išla doma nego bila tu. Sad ne mogu znati imam li ili nemam nastavu i prisiljena sam biti tu bez potrebe - kaže nam studentica Ana.
Okrećemo se i primjećujemo tetu koja prodaje mandarine. Dobar dan, dobar dan. Kako ste?
- Dobro sam. Evo, imam masku, imam rukavice i iskreno da vam kažem, ne znam više što misliti. Da se bojim? Da dobijem pa da me prođe? Ne znam, već mi je pomalo ludo ovo sve - kaže teta Dragica dok gužva mrežice s voćem.
Nije jasno kako se virus ovako brzo probio. Donedavno, ako se sjećate one karte iz listopada, Istra i Varaždinska županija su prednjačile po niskom broju zaraženih. A sad se sve preokrenulo. Broj pozitivnih neprestano raste, kao i broj umrlih. Kako je došlo do proboja? Iz nekoliko izvora u Varaždinu su nas uputili u proizvodne hale pojedinih tvrtki, tvrdeći kako se priča da su tamo radnike navodno ohrabrivali da ne prijavljuju kontakte. Ipak, ovi navodi nisu potvrđeni i vjerojatno će biti potrebno vremena za istražiti potencijalne uzroke. U međuvremenu, nadajmo se da će se situacija što prije smiriti.