Bez obzira na to je li riječ o djetetu s kroničnom bolešću ili mališanu s ozljedom opasnom po život, tretman u hrvatskim bolnicama u slučaju njihove smrti uglavnom je isti.

Bolnice ne pozivaju roditelje ako djetetu stanje bude kritično tijekom noći i ne uspiju se izboriti za život i najčešće tek ujutro doznaju da je mališan preminuo.

- Moja Mia umrla je 24. siječnja ove godine. Prije toga proveli smo 18 mjeseci u borbi za njen život. Zbog infekcije pri porođaju, nedovoljno razvijenih pluća i zaraze citomegalovirusom ona od rođenja nije napustila bolnicu - započinje svoju tešku priču Marina Šuša (25) iz Vinkovaca.

Djevojčica je gotovo godinu dana bila na liječenju u zagrebačkoj Klinici Fran Mihaljević. Iako je majka uz nju provodila cijeli dan, u večernjim satima odlazila je odmoriti se. Tijekom svoje borbe za život, malena Mia je često upadala u kritična stanja, ali majku nikad nisu nazvali da je obavijeste o tome. O svemu bi doznala tek sljedeće jutro.

- Ljutila sam se zbog toga i svima u bolnici, od sestara do liječnika, rekla sam da imaju moje podatke koje uvijek uzimaju od pacijenata prilikom primitka u bolnicu i molim ih da me nazovu ako joj se stanje pogorša u bilo koje doba noći. No ignorirali su me, dapače, glavna sestra jedinice intenzivnog liječenja jednom mi se obratila visokim tonom, upozoravajući me da neće radi mene mijenjati bolnička pravila. Na pitanje što ako malena umre, rekli su mi da šalju telegram! U današnje vrijeme! Bila sam zaprepaštena - kazala je ona.

'Kad je stanje bilo kritično, mi smo zvali njih, nikad oni nas'

Slično iskustvo ima i Ante Buljubašić iz Splita. Njegovoj su kćeri Valeriji bile četiri i pol godine kada je preminula u Klinici za dječje bolesti Zagreb zbog zloćudnog tumora na ovojnici leđne moždine.

- Kad je stanje bilo kritično, mi smo zvali njih, nikad oni nas. Posljednje mjesece Valerija je provela u jedinici intenzivnog liječenja. Dopustili su nam da budemo uz nju, ali su istaknuli da to nije praksa. Svjedočio sam situaciji iz sobe kad je otac dječaka nazvao provjeriti stanje u pola deset navečer i rekli su mu da je sve u redu i da je maleni stabilno. Dječak je tijekom noći preminuo, ali nisu javili ocu. On je nazvao ujutro provjeriti kako mu je dijete, a sestra mu je hladnokrvno i bez okolišanja na telefon rekla da je umro - prepričava Ante.

Njihovu mučnu sudbinu dijele stotine roditelja diljem Hrvatske kojima bi posljednji trenuci s najdražima bili neprocjenjivi.

Pravobraniteljica za djecu šokirana je praksom dijela liječnika da obitelj telegramom ili pozivom obavještavaju o smrti djeteta. Ministar zdravlja najavio je nova pravila, no još sve stoji...

- Svi u bolnici imaju brojeve mobitela, telefona i kontakte roditelja i tim ljudima treba javiti što se događa s njihovim djetetom. Njihova je odluka mogu li to podnijeti i žele li biti uz svoje umiruće dijete, a nitko na svijetu nema im pravo tu odluku uskratiti, pogotovo ne bolnica ili dežurni liječnik i medicinska sestra. To nije humano - govore naši sugovornici, ogorčeni hladnoćom pojedinaca koji ne žele čuti roditeljske vapaje. 

Spletom okolnosti oni su se u ključnom trenutku zatekli uz uzglavlje svoje djece koja su napuštala ovaj svijet. Uvjereni su kako bi situacija bila bitno drukčija da su slučajno njihovi najmiliji preminuli tijekom noći ili kad oni nisu bili uz njih.

Kažu da im je drago što su u posljednjim trenucima mogli biti uz svoje najmilije i oprostiti se od njih.

'Dopustili su mi da je posljednji put okupam i odjenem'

- Bilo je dvadeset do sedam, taman su završavali posjeti i spremala sam se za odlazak kući, no iznenada je prestala disati. Bila sam uz nju. Svih 18 adrenalinskih injekcija držala sam je za ruku i gledala kako je liječnici sat i pol pokušavaju oživjeti. Dali su sve od sebe i da nisam bila tamo, zaista ne bih vjerovala da su učinili sve što su mogli. Nisu je htjeli pustiti bez borbe, ali ona više nije mogla izdržati. Proglasili su smrt. Omogućili su mi da je, nakon svega, dva sata držim na rukama. Oprostile smo se, izljubila sam je i dopustili su mi da je posljednji put okupam i odjenem. Nikad im ne bih oprostila da su mi to uskratili - kazala je Marina.

Posljednji čas malenoj je Valeriji također kucnuo tijekom posjeta, pa su Ante i supruga Katarina bili nazočni. Molili su dežurnog liječnika da ih pusti ostati uz njezino uzglavlje.

'Nemoguće je opisati što osjećate dok vam dijete umire'

- To je posljednji put da vidite svoje dijete. Nemoguće je opisati što tada osjećate. Zagrlio sam je i poljubio, tiho sam joj šapnuo ono što bi trebala čuti i znati odlazeći na bolje mjesto - isprekidano govori on dok suze nezaustavljivo nadiru.

Nema riječi kojima bi mogao opisati situaciju, ali zahvalan je što je mogao ispratiti kćer držeći je za ruku. Svjestan je, kaže, da mnogi njihovi suborci i supatnici to nisu mogli, a strašan bi mu šok bio da nije imao tu mogućnost.

Takav rastanak omogućio je njemu, Marini i svim roditeljima koji su se našli u istoj situaciji da prebrode težak gubitak svjesni da su liječnici i medicinske sestre zaista dali sve za spas malenih boraca.

Roditelje obavještavaju dva sata nakon smrti

U Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević nisu objasnili zašto ne pozivaju roditelje, iako u dopisu ističu da već prilikom ulaska u bolnicu uzimaju sve njihove kontakte.

- U slučaju nepovoljna ishoda, roditelji se posebno ne pozivaju prije nastupa smrtnog ishoda nego se o tome obavještavaju po isteku dva sata od nastupa smrti. Ako je roditelj nazočan u trenutku nastupa nepovoljnog ishoda bolesti, on određuje želi li uz svoje dijete ostati do zadnjega trenutka - rekao je pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece, dr. Goran Tešović.

Nije objasnio zašto se čeka dva sata i vrijedi li to u svako doba dana i noći, kao ni zbog čega ne pozovu roditelje kad nastupi kriza. Nije obrazložio ni objašnjenje da obavijest šalju telegramom. 

Važno je omogućiti roditeljima da se oproste

U KBC Zagreb također nisu odgovorili na pitanje zovu li roditelje ako se stanje djetetu zakomplicira kad oni nisu prisutni. U šturim odgovorima kažu samo da je u procesu žalovanja važno omogućiti roditeljima da se oproste.

- U Klinici za pedijatriju KBC-a Zagreb roditelji imaju mogućnost boravka uz svoje dijete tijekom cijelog procesa liječenja, pa tako i u teškim zdravstvenim trenucima. Tim koji se brine za djecu odlučuje o postupanju u skladu sa standardom i podržava mogućnost boravka roditelja uz svoje dijete - rekla je pomoćnica sanacijskog upravitelja Alma Mihaljević-Peleš.

Klaićeva zove roditelje i tijekom noći

U Klinici za dječje bolesti Zagreb tvrde da pozivaju roditelje i tijekom noći u situacijama dok se dijete reanimira.

- Iako je to iznimno stresno za roditelje, pruža im se mogućnost da posljednje trenutke provedu uz svoje dijete i oproste se s njim. To je posebno važno jer pruža mogućnost roditelju da vidi teško, nepovratno stanje svojeg djeteta, da ga na neki način prihvati, te da se s djetetom oprosti, iako dijete možda i nije pri svijesti. U KDBZ omogućavamo i dolazak svećenika u bilo koje doba dana, i u Jedinicu intenzivnog liječenja, a u slučaju umirućeg novorođenčeta provodi se sakrament krštenja - kazali su u upravi bolnice.

Smjernice na riječkoj pedijatriji pokrivaju procedure u vezi sa smrtnim ishodom, ali ostaje nejasno zašto Ministarstvo na tome radi samo u jednom gradu, a ne na razini cijele države.

Potreban je pravilnik jer sada liječnici i sestre sami odlučuju

Prema svemu sudeći, dežurni liječnici i sestre u većini hrvatskih bolnica sami odlučuju što će učiniti, pa se nametnula potreba donošenja pravilnika ili odluke na nacionalnoj razini, prema kojoj bi sve bolnice imale obvezu nazvati roditelje u kritičnim trenucima i njima prepustiti odluku žele li doći ili ne.

- Pravilnik je nužno donijeti jer prema ustavnim načelima RH svakom je građaninu zajamčeno pravo zaštite ljudskog dostojanstva te zaštita dječjih prava, da ne spominjem mnogobrojne konvencije na koje se naša država obvezala ulaskom u Europsku uniju. Mada sama situacija kada je dijete u takvim teškim trenucima nadilazi bilo kakve zakonske okvire, često smo se opekli na inertnosti i neuviđavnosti sustava - rekla je Ljiljana Vuletić predsjednica udruge Ljubav na djelu, koja okuplja roditelje djece onkoloških pacijenata.

Posebno bi se trebalo poraditi na senzibilizaciji medicinskog osoblja jer se mnogo roditeljskih prigovora tiče načina komunikacije prema njima.