Čitava država digla se na noge zbog smjene Vanje Marušić sa čela Uskoka, a ona sve polila hladnom vodom odbijajući poziv na današnju sjednicu saborskog Odbora za pravosuđe, uz pisano objašnjenje kako je ostavku dala zbog osobnih razloga.

To je onda dalo mogućnost glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj Šipek da pred članovima odbora izjavi kako je Marušić "prihvatila svoju moralnu odgovornost i podnijela ostavku obrazlažući je osobnim razlozima". "Vjerojatno su postojali i neki drugi razlozi iz njenog osobnog života o kojima ne bih govorila", dodala je Hrvoj Šipek.

Istodobno, pak, šefica DORH-a potvrdila je na odboru da je tražila ostavku Vanje Marušić zbog toga što o prometnoj nesreći svog vozača nije obavijestila Državno odvjetništvo. "Jedna od njih dvije laže Saboru", upozorila je Sandra Benčić.

A upravo je Sabor bio mjesto gdje se trebala otkriti istina.

Sakrila se iza pisma

Nažalost, Vanja Marušić odlučila je izbjeći saslušanje i sakriti se iza svog šturog objašnjenja, čime je dijelom sudjelovala u zataškavanju cijelog slučaja. 

Međutim, ovo nije više stvar samo Vanje Marušić i njezina radnog mjesta, ovo nije sindikalno, nego ozbiljno političko pitanje. Tim više ako se slože na hrpu sve okolnosti njezine smjene: cijela priča o prometnoj nesreći, tako brižno tempirana za objavu odmah nakon ostavke, s vremenom se raspala poput kule od karata. 

Pa ako se još uzmu u obzir kontradiktorne tvrdnje glavne državne odvjetnice, kao i politički kontekst u kojem je djelovao Uskok, naročito kod političkih istraga, onda je jasno da se ovdje ne radi o spašavanju radnog mjesta Vanje Marušić, nego o spašavanju DORH-a i Uskoka od malverzacija, manipulacija i politizacije.

Marušić štiti sebe

Vanja Marušić želi zaštititi sebe, time što se ne želi pojaviti pred saborskim odborom i odgovarati na pitanja saborskih zastupnika. Štiti svoju plaću, radno mjesto, egzistenciju, možda i zdravi razum pred potencijalnim pritiscima, a možda čak i prijetnjama.

No ovdje se radi o zaštiti DORH-a i Uskoka. 

Što se više kopa po cijelom slučaju, nailazi se na sve više kostura.

Njihovo zakopavanje, naravno, koristilo bi Zlati Hrvoj Šipek, Plenkovićevoj Vladi, HDZ-u, "AP"-u, možda i samoj Vanji Marušić, ali nikako ne bi koristilo hrvatskom društvu.

Javnost ima pravo znati što se točno događalo u DORH-u i Uskoku u tjednima koji su prethodili ostavci Vanje Marušić, jer bi se time raskrinkao obrazac djelovanja u tijelima koje bi trebale istraživati korupciju, naročito političku.

Ne zna se tko laže

A sada, dok Hrvoj Šipek, Marušić, Plenković i HDZ intenzivno peru ruke od cijelog slučaja, nadajući se da će cijela priča napokon pasti u zaborav, javnost se suočava s nekonzistentnim svjedočenjima i kontradiktornim tumačenjima.

Ako se ne zna tko točno laže u cijelom slučaju, onda nitko zapravo nema dovoljno kredibiliteta da ostane na svom mjestu u DORH-u. Bilo na mjestu ravnateljice ili njezine zamjenice.

Najčišće bi bilo da nakon svega ostavke podnesu i Zlata Hrvoj Šipek i Vanja Marušić. Pa makar zbog "osobnih razloga".