Dobro je. Kako je moglo biti, ne može bolje, rekao nam je Ante Perić (38), kapetan broda Lady MM, koji je doživio havariju u moru kraj Italije.
- Dali smo sve od sebe. Pitaju nas Talijani bismo li što promijenili gledano iz današnje perspektive, ali ne bismo, sve smo obavili školski i po pravilima. Ali nisam ja to napravio sam, mi smo tim, a kapetan je ništa bez dobre posade - dodaje hrabri kapetan o čijim je zapovijedima ovisio život još 16 ljudi. Naime, vatra je u utorak oko 50 nautičkih milja od mjesta Capo Comino na Sardiniji progutala brod kojim zapovijeda. Na njemu su gosti bili obitelj iz Kazahstana s troje male djece. Oko njih digli su se valovi od četiri metra i puhao je jak maestral. U zadnji tren ukrcali su se na motorni čamac te su po nevremenu pomoćnim čamcem jahali na valovima u ranu zoru te se, promrzli, ali živi i zdravi, domogli luke u La Caletti na Sardiniji.
- Na obali nas je dočekala obalna guardija i hitna pomoć. Prva stvar, išli su nam mjeriti temperaturu! Rekao sam im: ‘Nismo mi ni gladni, ni žedni, ni polomljeni, ni promrzli, ajte vi nama lijepo prvo izmjerite temperaturu’. Ali eto, sad znamo da nitko od nas nema koronu, a danas smo se ponovno testirali, pa možemo putovati doma a da nas ne gnjave. Zvali su nas i iz ambasade, uz nas su, kažu i da će nam omogućiti što nam triba - kaže hrabri kapetan. Dodaje kako su on i posada bili ekstremno smireni, a panike nije bilo ni među gostima jer su se ugledali na njih.
- Noge su mi se odsjekle s dva dana zakašnjenja! Došla mi je pomisao na obitelj doma i na to da je mogao stradati bilo tko od tih ljudi, ne znam kako bih to podnio. Ali nasreću, ostali smo prisebni - kaže kapetan, kojeg u Zadru čeka supruga s dva osnovca i trogodišnjakom.
- Njima sam se javio kad smo se dočepali obale. Pazio sam da ih ne prepadnem, pitao kako su i raspitivao se što ima doma, a tek kad su oni mene pitali kako sam ja, pomalo sam im ispričao što se dogodilo - dodaje Perić.
A dogodio se požar nakon smjene guardije oko 5 sati. Oglasio se alarm. U strojarnici je puknula cijev odvoda nafte do glavnog motora! Voda je poplavila strojarnicu, planuo je požar i kapetanu su javili da ugasi motor. Plamen se širio jako brzo jer je nafta prskala uokolo. Inženjeri nisu uspijevali ugasiti vatru vatrogasnim aparatima, pa je kapetan aktivirao brodski sustav za gašenje uz pomoć CO2, ali uzalud. Tad je kapetan Ante odlučio da je vrag odnio šalu te je odaslao “distress” poziv...
- Krenuo sam organizirati posadu i goste za spašavanje. Sjetio sam se ponijeti putovnicu, bilo je to instinktivno, iz pomorskih priča da se prvo uzme putovnica u zube, u slučaju nesreće, a rekao sam to i posadi, pa tko je mogao, zgrabio je svoju. Bio je to timski rad na nivou i obavljen bez stresa. Nisam tu bio heroj ja kao pojedinac nego svi mi. More je bilo baš gadno, tri i pol do četiri metra valovi, puno dima, ostali smo bez struje i pogona. Prijetila je velika mogućnost da nas jak vjetar zahvati s boka i preokrene jer ti valovi od četiri metra, kad si među njima, budu kao da su osam, a mi u gumenjaku! Osjećaj je bio, blago rečeno, kao da smo u centrifugi. Bila je to teška bitka s morem za život 17 ljudi u tenderu punih 55 milja. Krenuli smo oko šest, obale se dočepali oko 12.30. Na poziv u pomoć nitko nije došao, kasnije su nam objašnjavali da su poslali ove, one, ali do nas nitko nije došao. Nisam znao bih li se smijao ili plakao na njihova objašnjenja.