Kad sam ga zarezao, počeo se boriti. Još nije bio mrtav, ali bio je previše slab da bi se mogao oduprijeti. Nisam imao izbora, morao sam mu početi vaditi organe, rekao je doktor Enver Tothi, kirurg koji je pobjegao iz Kine jer tvrdi da su ga tjerali na ovakve stvari. Kaže da nije imao izbora jer, ako se odupre režimu, postaje neprijatelj države.
Danas je sretan otac troje djece s pristojnim poslom vozača Ubera u Londonu.
No njegov sadašnji život daleko je od onog što je nekad bio prisiljen raditi u svojoj rodnoj zemlji, Kini.
Doktore, imamo zadatak za tebe
Enver Tothi morao je vaditi organe zatvorenika koji su ubijeni od strane kineske vlasti. Ispričao je kako je na ljeto 1995. godine morao okupiti poseban kirurški tim i krenuti na poseban zadatak.
Ne sluteći ništa, oduševljeni mladi kirurg već je idućeg dana stigao na svoj zadatak na sjeverozapad Kine gdje ga je čekao njegov tadašnji šef. Prema uputama, Tothi i njegov tim čekali su iza brijega dok nisu čuli pucnjeve.
Prizor koji ih je dočekao s druge strane, bio je izrazito mučan.
- Samo sam pomislio, Bože, ovdje ubijaju ljude... Nije bilo izbora nego čekati, svi smo bili prilično anksiozni i nervozni, nismo mogli prestati pušiti. Buka kamiona, vika, zatim pucanje iz pušaka... Ali to nije bio mitraljez već je zvučalo kao mnogo pušaka odjednom. Nakon toga smo im prišli... - ispričao je Tothi.
Između 10-20 muškaraca u uniformama zarobljenika ležali su 'mrtvi' na tlu, dok su im iznad glave stajali vojni policajci.
Tothi, iako u stanju šoka, morao se odmah baciti na posao.
- Kada sam zarezao kožu, došlo je do krvarenja, što je znak da srce još uvijek kuca. Nažalost, shvatio sam zašto. Čovjek je upucan u desni prsni koš, ranili su ga, no nisu mu dopustili da umre kako bih ja imao vremena izvaditi organe. Počeo se kretati... Još nije bio mrtav, ali je bio previše slab da bi se mogao oduprijeti. Nastavio sam, a on je ubrzo prestao disati. Nisam ni siguran kada je zapravo umro. Bila je to jednostavna i brza operacija koja je trajala desetak minuta. Možda čak i manje. Nakon toga je šef stavio organe u kutiju i rekao mi da odvedem svoj tim natrag u bolnicu i ponašam se kao da se ništa nije dogodilo - dodao je.
Identitet čovjeka kojem je izvadio organe, zauvijek će mu ostati misterija. Nakon toga, nikada nije razgovarao o incidentu sa svojim kolegama i vjeruje da nitko od njih nikad nije progovorio o tome. Tothi je u lipnju svjedočio na sudu u Londonu govoreći kako je bio primoran biti dio režima u kojem su na brutalan način ubijani politički zatvorenici.
- Nakon kulturne revolucije, vjerovali smo da je svaki neprijatelj države i naš neprijatelj, jednom kada je netko bio osuđen na zatvorsku kaznu, više nije bio kvalificiran kao ljudsko biće. Tako smo se svi osjećali u Kini 80-ih godina prošlog stoljeća, a ako smo u svakodnevnom životu pokazali bilo kakav znak nezadovoljstva sustavom, bili smo podložni javnom ismijavanju - rekao je Enver, dodajući da se ni danas situacija nije bitno promijenila.
- Za mladog liječnika poput mene, nije bilo izbora. Ako vam je rečeno da to učinite, morate to učiniti, inače postajete neprijatelji države - završio je Tothi.
Novo izvješće objavljeno u BMC Medical Ethic, otkrilo je da su službeni podaci dobrovoljnih davatelja organa prikupljeni od strane Kineskog sustava za transplantaciju organa i kineskog Crvenog križa, zataškani od strane vlasti.
Osam godina podataka prikriveno je preciznom matematičkom brojkom, odnosno lažnim brojkama kako bi se prikrile ilegalne dobrovoljne i nedobrovoljne donacije potaknute velikim novčanim iznosima.
Iako je iznenađujuće što se dr. Tothi vratio u svoj uobičajeni život, ne trpeći emocionalne posljedice zbog tog iskustva, to pripisuje obješenim tijelima koja je često znao vidjeti na ulicama svog rodnog grada.
Nakon što je 1998. godine u dokumentarnom filmu podijelio svoja opažanja u visokoj stopi karcinoma u Shinjuu, bio je prisiljen napustiti Kinu.
Ponajprije se preselio u Tursku, a zatim u Veliku Britaniju, bojeći se da ne bude izručen nazad u Kinu. Pokušao je nekoliko puta položiti liječnički ispit no odustao je traženja posla u struci te se zaposlio kao vozač Ubera u Londonu.