Za dron spremni! Ta se doskočica pojavila se na društvenim mrežama prije no što se, s 12 sati zakašnjenja, o padu sovjetske letjelice očitovao državni vrh. Satiričari su bili brži od političara. Dron smo dočekali tragično nespremni, i nije nas spasio ni NATO ni HRZ nego puka sreća.
Je li pripravnost trebalo dizati? Bi li to išta pomoglo? To ne znamo, ali da između premijera i predsjednika u tim pitanjima ne smije biti razilaženja, jasno je kao dan.
Na mjestu pada drona, gdje su se sutradan svi ukazali, državni vrh opet je pokazao posvemašnju zbunjenost. Svi su zurili u krater, u rupu, kao u osmo svjetsko čudo. Pokazalo se da nitko ne zna što je unutra – dron s eksplozivom ili dron bez eksploziva. Kritike je izazvala i činjenica da je vrh hrvatske države stajao pored rupe u civilnim odijelima dok su stručnjaci za atomsko-biološko-kemijsko ratovanje pored njih, u specijalnim zaštitnim ABK odorama, mjerili eventualnu radijaciju. To znači da je netko u službama sigurnosti propustio predsjednika, premijera i ministra obrane u područje gdje im - da je radijacije bilo – tjelesna zaštita ne bi mogla pomoći. Tko je odgovoran za taj propust?
Na Jarun je palo zastarjelo čudovište iz ere Hladnog rata. Što bi bilo da nas netko doista napadne modernijim letjelicama? "Hrvatska vojska bi se u ratu dronovima morala predati", naslov je teksta koji je Express objavio još prošle godine, davno prije bilo kakvog rata u Ukrajini. "Čak su se i sofisticirani ruski protuzračni sustavi poput S-400 u Siriji pokazali neočekivano ranjivim pred turskim dronovima", otkrio je Express. "Rusi sad brzim koracima prilagođavaju svoje doktrine ratovanja i razvijaju mobilna protuelektronička sredstva za ometanje dronova. Odnos vrijednosti uloženog u dron i uništenog cilja je izuzetan. Ruski raketni sustav S-400 Triumf košta oko 400 milijuna dolara, a Pantzire oko 20 milijuna dolara. Suprotno tome, TB2 košta samo pet milijuna dolara, a njegova raketa MAM-L, koja se koristila u Gorskom Karabahu ili Siriji, košta samo 100.000 dolara po komadu..."
Je li Hrvatska mogla srušiti letjelicu? Ako je u našem zračnom prostoru bila sedam minuta – leteći brzinom od 700 kilometara na sat – male su šanse da bi netko mogao uzbuniti pilota, koji bi trebao sjesti u avion, dići ga, naciljati i preciznim projektilom srušiti dron. Za tu bi operaciju trebalo puno više vremena, a protuzračne obrane koja bi sa zemlje mogla srušiti dron nemamo. Očito je, dakle, da je riječ o propustu NATO-a, čiji je centar za kontrolu zračnog prostora u Madridu. Dron je preletio cijelu Mađarsku, također bez ometanja. Zašto Hrvatskoj nitko nije javio da nepoznati leteći objekt leti prema Zagrebu?
Postavlja se pitanje, da je doletio do Britanije, Njemačke ili Poljske, bi li reakcija vrha NATO-a bila jednako indolentna. Na to pitanje nemamo odgovor – kao ni na sva druga. Je li letjelica lansirana s ruskog ili ukrajinskog lansera? Jesu li koordinate pogrešno upisane? Jesu li je Rusi "zblesirali" letjelicu, omeli je svojim elektroničkim uređajima i okrenuli prema Zagrebu, znajući da je ukrajinska? Ili su je Ukrajinci plasirali na Zapad, kaneći u sukob uvući NATO? Ili je netko doista našao koordinate Jaruna na Zagrebu umjesto Jaruna u Ukrajini?
Čak i kad se dron zario u zemlju, iz naše zemlje nisu u svijet lansirane ništa usklađenije informacije. Ministar obrane rekao je da je letjelica nosila eksploziv. Implikacije ove tvrdnje su dalekosežne: jedna članica NATO-a, dakle, napadnuta je dronom koji nosi eksploziv. Umirovljeni brigadir, pilot Ivan Selak, tvrdi rezolutno da dron nije nosio nikakvu bombu. Jedni u kupe, drugi u špade, kako bi se reklo u Dalmaciji.
S proljeća i jeseni iznenade nas kiše i poplave, ljeti nas iznenade suše, zimi snijeg. Politički, državni sustav, naša je rak rana. Uz politiku “lud, zbunjen, nenormalan”, uz ovakvu kakofoniju, ne mogu nas spasiti ni sustavi Patriot, a uz više sloge i pameti možda bi bolje pomogla i protugradna zaštita.
’Ne mogu odgovarati za neznanje i neinteligenciju nekih ljudi’
”O ministru obrane neću, to je premijerov problem. Pitajte njega kako građani mogu biti sigurni. Ne mogu reći je li bilo bombe ili nije. To je stvar istrage. Ne možemo reći ni je li letjelica došla od ukrajinskih snaga. Pozivam šefa ministra Banožića, predsjednika Vlade, da ga primiri. Ne mogu odgovarati za neznanje, nekompetenciju i neinteligenciju nekih ljudi. Molio sam ih da uzmu poklon od Amerike u vidu Bradleya, tako ih sad molim da nabavimo nekakve sustave protuzračne obrane. Sad ih nemamo.”
Ozbiljan sukob s Milanovićem zbog pripravnosti Oružanih snaga
Andrej Plenković je 28. veljače izjavio da je zbog ruske invazije na Ukrajinu povećan stupanj pripravnosti Oružanih snaga. Predsjednik ga je odmah “poklopio” i rekao da to nije istina. “Sadašnje stanje sigurnosti ne zahtijeva povećanje pripravnosti”, procijenio je Milanović pa nastavio: “Niti je Vlada predložila, niti je predsjednik naredio povećanu pripravnost Oružanih snaga. Naime, prema Zakonu o obrani, pripravnost Oružanih snaga naređuje predsjednik Republike na prijedlog Vlade RH”.
’Tražimo odgovor, razgovaramo sa svima, istraga će trajati’
”Imamo i neka saznanja koja bi mogla u dilemu dovesti samu lokaciju odakle je došla letjelica u Hrvatsku, a imamo i elemente koji bi mogli ukazivati da može biti i s ruske i ukrajinske strane. Istraga će potrajati”, izjavio je ministar obrane. - Kad saznamo tip bombe, stvari će biti jasnije. Istražit će se i propusti koji su se dogodili i u Rumunjskoj i Mađarskoj i tražiti odgovori. Razgovarao sam s njihovim ministrima i oni rade istragu - kazao je Banožić.
’Ovo se više ne smije ponoviti, to nam je upozorenje. moramo se poboljšati’
Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga, admiral Robert Hranj, ocijenio je kako je riječ o ozbiljnom incidentu. ‘’Imamo sustav praćenja. Brzo se procjenjuje situacija i donosimo odluke. Nadam se da se ovo više neće ponoviti, ovo nam je upozorenje. Moramo vidjeti koja su poboljšanja hitna i kako drugi put biti bolji’’, rekao je Hranj dodajući da naši MiG-ovi nisu podignuti, ali je odbio odgovoriti na pitanje kako bi rušili dronove koji su opasnost za zemlju”, kazao je Hranj.