Ovoga tjedna u šumi Brezovica kod Siska HDZ-ov premijer Andrej Plenković afirmativno je govorio o "najmasovnijem pokretu otpora fašizmu", kada se Hrvatska zahvaljujući partizanima našla na pravoj strani povijesti.

Dan kasnije, Hrvatska je odbila stati uz 18 članica Europske unije koje su zajedničkom deklaracijom osudile Mađarsku zbog zakona kojim se diskriminiraju pripadnici LGBTIQ zajednice.

"Hrvatska želi promicati jedinstvo članica EU-a i ono što ih povezuje, a sve deklaracije koje ne pridonose jedinstvu unose više nemir među njih", izjavio je ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, inače jedan od najglasnijih advokata Viktora Orbana i njegova režima.

Hrvatska, dakle, nije stvorila jedinstvo članica EU tako što se priključila deklaraciji koju je potpisala većina članica, već je ostala uz manjinu na strani Mađarske. Ostala je na krivoj strani povijesti.

Orbanov nemir

“Sve one deklaracije koje ne pridonose jedinstvu čini mi se da možda unose više nemira među članice", bubnuo je ministar Radman. Dakle, ne unosi nemir među članice diskriminirajući zakon Orbanova režima koji ide protiv temeljnih postavki EU, već nemir izaziva otpor europskih zemalja takvom zakonu.

A taj antigej zakon nadovezuje se na Orbanove udare na medije, na sveučilišta, na migrante, manjine, na vladavinu prava.

HDZ-ova Hrvatska, inače tako bliska Orbanu, misli da otpori takvoj politici izazivaju "nemir" u EU. Tako se rezoniralo i u NDH kad su partizani krenuli u oružani otpor fašizmu, ustaštvu, rasnim zakonima, progonu i ubijanju Srba, Židova, Roma i ostalih.

Danas, ljudska prava, odnosno prava manjina, novi su lakmus test na kojem se potvrđuje stupanj demokratičnosti pojedine države. Ovoga puta to su homoseksualci i pripadnici LGBTIQ zajednice, kao što su nekada na udaru bili Židovi.

Žrtveni jarci

Nedemokratski, autokratski i totalitarni režimi traže žrtvene jarce na kojima bi mobilizirali podršku,homogenizirali društva i učvrstili svoju vladavinu. Sada je u Mađarskoj, ali i šire, red došao na homoseksualce. 

HDZ je odlučio sada biti na krivoj strani povijesti, baš kao što njegov predsjednik treba biti zahvalan komunistima i antifašistima koji su 1941. godine svrstali Hrvatsku na pravu stranu povijesti. Oni su tada izazvali "nemir", jer su znali da je to jedini način da se odupru zločinačkoj politici. Hrvatska danas neće izazivati nemir, čime se jasno svrstava uz Orbanovu diskriminirajuću, nedemokratsku, iliberalnu politiku.

Ovo je manji problem za Europsku uniju, koliki je problem za Hrvatsku koja se postavila u ulogu taoca posebnog odnosa s Orbanom (u čijem društvu, prema vlastitom priznanju, odnedavno uživa i Zoran Milanović), a time ujedno i postavlja standarde demokracije i ljudskih prava na domaćem terenu.

Plenkovićeva Hrvatska navodno traži jedinstvo, ali na krivoj strani.