Europsko prvenstvo u rukometu ipak će se igrati u Areni Zagreb, ali daleko od toga da su problemi s tom dvoranom riješeni.
POGLEDAJTE VIDEO:
Nakon prijetnji Igora Oppenheima, čelnika Ingre, koja je vlasnik Arene, da će zatvoriti dvoranu, jučer je tvrtka ipak ublažila stavove. I to jer je Hrvatski rukometni savez unaprijed platio oko 11 milijuna kuna za troškove odigravanja utakmica.
No pozadina prijetnje o zatvaranju dugova prije važne manifestacije nije riješena. Sukob Ingre s Gradom Zagrebom i Vladom, koji trebaju plaćati najam, otkrio je nekoliko važnih stvari koje će na kraju pasti na teret poreznih obveznika.
Prvo, Arenu ćemo u svakom slučaju platiti nekoliko desetaka milijuna eura više nego što su to tvrdili Ivo Sanader i Milan Bandić kad su prije deset godina potpisali ugovor o gradnji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Drugo, u deset godina nije napravljen i osmišljen koliko-toliko profitabilni model da se pokriju barem godišnji troškovi hladnog pogona dvorane nego je svake godine Arena u gubicima.
Treće, Vlada i Zagreb ostali su ipak dužni određene iznose Ingri, što stvara stalnu tenziju i prijetnje prije važnih manifestacija u dvorani.
Ivo i Miki malo muljali
Četvrto, što proizlazi iz svega navedenog, dvorana nikad neće biti profitabilna. Sve je to zapleteno u kompliciranu mrežu međusobnih odnosa Vlade, Zagreba, Zagrebačkog holdinga i Ingre, a ispod nje se hrane još i interesi ugostitelja, promotora, organizatora događanja u dvorani, koja je ipak prazna većinu godine.
Posljednji sukob zbog kojeg je Oppenheim prijetio zatvaranjem Arene za Europsko prvenstvo svodi se u biti na potpis jednog papira i buduće troškove. Riječ je o dodatnim troškovima koji zaista postoje u ugovoru, ali su se rijetko spominjali u javnosti i koji za prvih sedam godina iznose 2,9 milijuna eura, koje su podmirili Zagreb i Vlada.
- Ne žele nam potpisati izvješće o obračunu tog troška nego je Vlada zatražila dodatno mišljenje i, prema našim saznanjima, pokušat će osporiti iznos koji se plaća - rekao je Oppenheim.
I tu je bit ovog posljednjeg problema, koji je samo prelio čašu nezadovoljstva u Ingri.
O čemu se radi? Nakon gradnje ugovoreno je da godišnji zakup iznosi 7,2 milijuna eura. I to na čak 28 godina.
Cijena samo raste
Nadalje, tek nakon gradnje utanačeno je i da treba plaćati troškove hladnog pogona od 300.000 eura godišnje. Točnije, prema toj računici, Arenu bi do 2036. trebalo platiti 210 milijuna eura kroz javno-privatno partnerstvo s Ingrom.
I to je osnovni trošak kojim se dosad baratalo. No 2,9 milijuna eura koje treba dodatno platiti otkriva kako se svake godine trošak najma povećava za porast cijena u eurozoni. Zadnjih sedam godina zbog krize je inflacija bila izuzetno niska u EU, nekih godina je i nije bilo, pa je trošak od dodatnih 2,9 milijuna eura još i nizak. Sljedećih godina će zakupnina rasti.
Riječ je o tome da svake godine zakupnina raste s obzirom na inflaciju. Uskoro će iznos zakupnine prijeći i osam milijuna eura godišnje te rasti i dalje.
Upravo je zato Vlada, odnosno Središnji državni ured za sport, koji vodi Janica Kostelić, naručio dodatno mišljenje od Pravnog fakulteta kako bi pokušali osporiti takav porast troškova. Kako doznajemo, mišljenjem se pokušava osporiti buduće plaćanje, ali čak i neki u Gradu i Holdingu tvrde da je za to sad jednostavno prekasno.
Prema toj računici, svakako ćemo Arenu, čija je gradnja sa svim popratnim troškovima stajala 115 milijuna eura, u konačnici platiti više od 250 milijuna eura.
Zašto dosad nije bio u fokusu javnosti godišnji porast zakupnine? Jednostavno, ugovor je takav da za prvih sedam godina nema redovitog porasta. Nakon isplaćenih 50 milijuna eura samo zakupa, Vladi i Gradu ostavljena je mogućnost da otkupe Arenu za 80,5 milijuna eura. No oni su to odbili, a onda, prema ugovoru i izračunu, trebaju platiti 2,9 dodatnih milijuna eura i računati svake godine rast najamnine.
Dug od 17,5 milijuna kuna
No ni to nije sve. Prema riječima Oppenheima, ostaje nepodmiren dug od 17,5 milijuna kuna. Zašto? Ugovoreno je da Vlada i Grad polože još 2009. godine jednu godišnju najamninu na poseban račun. Riječ je o 7,2 milijuna eura. To je svojevrsno osiguranje ako ne budu na vrijeme plaćali račune.
I upravo se to dogodilo 2011. godine. Vlada je, nevjerojatno, potpuno zaboravila uračunati u proračun svoju obvezu plaćanja Arene za 2012. godinu!
Novac je povučen s depozita dok Vlada nije osigurala buduće rate. Ali 17,5 milijuna nikad nije vraćeno na taj posebni račun.
- Moraju platiti i taj dug do subote. Mi znamo važnost Europskog prvenstva i nećemo ga ugroziti, ali smo morali zaprijetiti zatvaranjem dvorane jer nemamo izbora. Vlada i Grad ignoriraju svoje obveze. Ako nastave, nama ostaje onda raskinuti ugovor jer nisu ispunili svoje obveze. A po ugovoru bi onda jednokratno Vlada trebala platiti između 150 i 170 milijuna eura za dvoranu. Ne možemo dopustiti više takvo ponašanje prema nama jer ovo nije prvi put da se obveze ne podmiruju. A gradonačelnik Bandić jednostavno ne govori istinu kad kaže da su svi dugovi podmireni - kaže Igor Oppenheim nakon što je Ingra ipak odlučila dopustiti odigravanje rukometnih utakmica u Areni.
A problema će očito i dalje biti jer Zagreb i Bandić jednostavno ne planiraju više plaćati! Vidljivo je to i iz proračuna grada.
Repovi prvenstava
Tijekom 2018. godine subvencije za Arenu Zagreb srezane su za 12 milijuna kuna, ali još iznose visokih 64,5 milijuna kuna. Nije ukalkuliran stari dug za depozit koji Oppenheim traži da se plati.
Ingra tvrdi da su potrošili više nego što su planirali, zadužili se i imali dodatne troškove, pa im je nepojmljivo da Grad i Vlada sad ne plaćaju ugovoreno.
Bandić i Plenković, koji predstavljaju javne partnere, tako su u nezavidnom položaju. Ili će nastaviti plaćati skupi najam ili će na kraju trebati iskeširati oko milijardu kuna i otkupiti Arenu. Moguća je, naravno, i opcija dogovora, ali strane su prilično zaraćene, pa čak u Ingri doznajemo da postoje razmišljanja da u vrijeme prvenstva isključe klimu ili rade neke druge sitne sabotaže kako bi Gradu i Vladi dali do znanja da moraju poštovati ugovor.
Ne žele da im se dogodi situacija kao nakon Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. godine, kad je ostalo nepodmireno 1,4 milijuna kuna troškova nakon utakmica, a Vlada i Grad Zagreb su se loptali tko bi to trebao platiti. Na kraju nije platio nitko.
Samo upravljanje Arenom još je jedna rak rana cijelog sustava.
Kad je dvorana sagrađena, bila je ideja da se prepusti nekom uglednom svjetskom upravitelju. Prije osam godina bio je raspisan i natječaj na koji su se javili i domaći i strani ponuđači. Oni su nudili potpuno preuzimanje upravljanja Arenom, ali Zagreb i Holding odbili su sve ponude. Jednostavno, mislili su da upravitelj treba platiti znatno viši iznos da bi punio dvoranu i upravljao njome, a najbolja ponuda bila je milijun kuna godišnje.
Tako je Zagreb odlučio prepustiti upravljanje Holdingu. Svake godine Holdingova podružnica Arena Zagreb ostvarila je milijunske gubitke. Niti jedne godine nisu bili u plusu.
Loše upravljanje
U 2016. godini bili su u minusu 9,4 milijuna kuna. Lani je bio plan napraviti potpuni zaokret. Planirano je da imaju dobit od 1,7 milijuna kuna. No zadnji dostupni podaci za prvih 10 mjeseci pokazali su da imaju pet milijuna kuna gubitaka.
Zagrebački holding pretvorio se samo u posrednika. Njima se obrati organizator koncerta, ali onda taj organizator sam organizira i profitabilne aktivnosti, poput ugostiteljskih usluga.
- Strani organizatori preuzeli bi sve to u paketu i time bi postojala veća sinergija - kaže nam upućeni izvor.
No upravljanje Arenom umjesto da donosi novac gradu, nosi gubitke jer Holding je zaposlio ljude, imaju svoje tekuće troškove...
Uglavnom, uz to što građani plaćaju godišnji najam, pokrivaju i gubitke kroz Zagrebački holding. A zatim, ako žele na svaki koncert ili utakmicu, trebaju kupiti dodatnu kartu, piće, suvenire. Na kartama, piću i suvenirima zarađuju organizatori samog događaja, a ne Grad koji plaća zakup Arene. I tako je najveća i najljepša hrvatska dvorana postala rupa bez dna.
Već je poznato i da je splitska Spaladium Arena završila u problemima nakon javno privatnog partnerstva. Ona je stajala 463 milijuna kuna, a zbog plaćanja rata i sad traju problemi.
Probijeni su troškovi i u gradnji osječke, porečke i zadarske dvorane. Osim zadarskog Višnjika, ostale su bile građene u vremenskoj stisci upravo zbog Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine.
Na kraju, jedina utjeha je da je Hrvatska u svojim velikim gradovima dobila dvorane koje mogu primiti najveće svjetske spektakle. Bilo sportske ili glazbene. To svakako obogaćuje ponude gradova ako stanovnici koji sve to financiraju zaborave koliko im je novca otišlo iz džepa za taj užitak.
503 dana ukupno je trajala gradnja Arene. Radilo se u vremenskoj stisci jer je previše vremena potrošeno na drukčija rješenja. Uz nju je kasnije niknuo i veliki trgovački centar.
11 dana tek zauzimaju planirani događaji u Areni nakon završetka Europskog prvenstva u rukometu. Uglavnom su to koncerti.
2,3 milijuna kuna dodatno se plaćaju Ingri troškovi hladnog pogona najveće dvorane u Hrvatskoj
Karte za Euro već su rasprodane
Karte za utakmice prve faze rasprodane su iako Hrvatska ne igra u Zagrebu. Ostalo je tek 500-tinjak karata za završnicu. Arena je svoj test nakon gradnje prošla baš na rukometu, ali je ugostila i hokej te druge događaje