Presretan sam, napokon ću krenuti u školu, uzbuđeno nam je u srijedu popodne javio Danijel Marjanović. I njemu i cijeloj obitelji pao je veliki kamen sa srca nakon što im je ravnateljica Barbara Buršić-Križanac iz OŠ Vodnjan javila sretnu vijest.
Danijel će, tako, ipak krenuti u srednju školu, doduše s dva mjeseca zakašnjenja, ali ravnateljica i njegova obitelj vjeruju da mu to neće biti problem. Nakon objave priče o zaboravljenom učeniku, iz Ministarstva znanosti i obrazovanja potvrdili su kako će još jednom analizirati cijeli slučaj i kontaktirati Istarsku županiju ne bi li se našlo rješenje za ovog 15-godišnjaka. Nasreću, lokalna školska vlast je reagirala te je mjesto za Danijela pronađeno u Strukovnoj školi u Puli, na smjeru pekar.
Na nastavu kreće u ponedjeljak, nakon što danas obavi liječnički pregled i dobije potrebnu dokumentaciju. Ravnatelj Strukovne škole već je javio da će mu osigurati dio udžbenika, a dio će naslijediti od sestre koja je također završila taj smjer.
- Hvala vam 24sata što ste se zauzeli za Danijela i za nas. Ovo nam zaista jako mnogo znači - poručila je obitelj Marjanović dodajući kako će Danijel uspjeti “uhvatiti” korak s drugim učenicima. On je dobar i vrijedan, samo mu treba šansa, kažu.
A samo dan ranije situacija se činila bezizlaznom. Nakon što je propustio upis i u ljetnom i u jesenskom roku, Danijel Marjanović se našao u ružnoj statistici učenika koji nisu upisali srednju školu, ali ne svojim odabirom.
Mladić iz Vodnjana je “izvisio” što zbog nesnalaženja, što zbog činjenice da se ove godine mnogo učenika upisivalo na jesenskom roku, u smjerovima koje je i on htio, pa nije imao dovoljno bodova. Iako su i ravnateljica Barbara Buršić-Križanec i njegovi roditelji tijekom cijelog rujna pokušavali pronaći rješenje, pisali i zvali škole, nadležne institucije, pa i Ministarstvo, odgovor se nije pronalazio, kao ni razumijevanje za 15-godišnjaka. Socijalni radnik poručio mu je da srednja škola nije obavezna, a nadležne institucije ponavljale su kako se nije poštovala procedura te da je trebao upisati u Labinu, Pazinu, Buju...
Naime, škole u kojima je bilo mjesta ne nalaze se u Puli, a obitelji Marjanović to je bio zaista važan uvjet.
- Mjesečna karta do Labina je sufinancirana, a to znam jer imamo jednog učenika koji se odlučio za Labin i jako mu je lijepo tamo. Međutim, u razgovoru s njegovim roditeljima rekli su da mjesečno trebaju podmiriti oko 500 kuna troškova prijevoza, što je puno za Danijelove roditelje jer, ponavljam, samo otac u obitelji radi, za plaću od jedva 5000 kuna - pojasnila nam je ravnateljica na pitanje zašto bi se Danijelu izlazilo u susret, s obzirom na to da mnogi učenici u Istarskoj županiji putuju u druge gradove do svojih škola.
Danijelu ni dosad nije bilo lako. Zbog puknuća slijepog crijeva u ljeto 2018. zamalo je umro. Već je krenula sepsa i srce mu je zakazalo, ali je spašen u posljednji trenutak. No nakon izlaska iz bolnice morao je na rehabilitaciju te je s dva mjeseca zakašnjenja krenuo u sedmi razred. Bilo je to za njega nenadoknadivo te je razred morao ponavljati. Unatoč svemu, Danijel je nastavio igrati nogomet za svoj vodnjanski klub, a to ga je izvlačilo i ovih posljednjih mjeseci neizvjesnosti.
- Ja ne želim biti dijete bez škole. Samo želim učiti i biti jednog dana dobar u svom poslu - rekao nam je. Sad je napokon dobio priliku ostvariti svoj san.