Karizmatični osmijeh Bosiljke Kušan (58) iz Zagreba ostaje zauvijek u uhu svakog čovjeka koji je upozna. Ona se ne jada, ne plače i ne traži ničije sažaljenje. Nakon smrti muža, 1995. godine, oboljela je od raka dojke. U tek 24 “kvadrata” kućice, čije zidove zbog vlage mora bojiti svaki mjesec, odgajala je tad 11-godišnjeg sina Tomislava.
- Iscrpljujuće kemoterapije, muka i povraćanje bili su moja svakodnevica. Nisam imala novca za voće i povrće, samo za najnužnije: brašno, jaja i mlijeko. Moj Tomica nije smio primijetiti da sam bolesna, a ako je rekao da je gladan, razgovarala bih s njim da zaboravi na glad. Morala sam se boriti da ne ostane sam - prisjeća se Bosiljka. Jedanput ju je sinčić  nakon povratka iz škole zatekao kako leži u krevetu bez imalo snage.
- Pitao me: 'Mama, kuda idu djeca ako im roditelji umru?’ Odmah sam skočila iz kreveta i rekla mu da sam super - nastavlja.
Odstranili su joj lijevu dojku. Prije tri godine liječnici su joj otkrili rak štitnjače, potom su je izvadili, a nakon godinu dana odstranili  su joj maternicu i jajnike jer je karcinom počeo zahvaćati i njih. Nakon zračenja je puno bolje, ali liječnici kažu da se karcinom ponovno može pojaviti. Osim toga, Bosiljka se svaki dan bori s dijabetesom. Preživljava od 1700 kuna invalidske mirovine.

DA ZARADI SUSJEDIMA ŠIVA ODJEĆU
Kako bi zaradila koju kunu, Bosiljka šiva susjedima jer je krojačica. Najčešće traže samo manje popravke odjeće, ali ona uživa što može nešto raditi. Zadnjih godina piše pjesme. Kaže da je amaterka, ali da tako najlakše izražava osjećaje.



PJESMAMA ŽELI DATI NADU ONIMA KOJI SU BOLESNI
Borba za život dugo je to vrijeme, preboljeh to i skinuh to breme.
Ali godine prošle iste priče najteža bolest opet kliče.
Borih se s time po tri puta, pobjednik izlazim.
Drage žene moje sudbe dignite glavu borite se time.
Razloga ima, živite s time.