Njemački desničari, plemići, aristokrati i urotnici planirali su državni udar kojim bi njemačku republiku zamijenili carstvom temeljenom na Drugom Reichu.

Odnosno, htjeli su vratiti Njemačku na stanje iz 1871. godine. 

Urotnici su planirali instalirati Heinricha XIII. kao novog lidera Njemačke, srušiti republiku i ustanoviti novi društveni poredak po uzoru na vrijeme od prije 150 godina. Politički korektno, preskočili su Treći Reich i nepopularnog Hitlera i okrenuli se prema onom Drugom Reichu. Aristokratskom.

Zvuči bizarno i komično, iako zapravo i nije.

Naročito kad istraga upućuje na to da iza toga stoje Rusi, koji na sve načine pokušavaju destabilizirati europske demokracije, sada i uz pomaganje državnog udara kojeg su vodili 71-godišnji plemić i 69-godišnji bivši padobranac.

Falio je samo Grunf.

Ukidanje republike

Ipak, ono što cijeli ovaj poduhvat čini posebno zanimljivim, pomalo i suludim, jest činjenica da u Njemačkoj postoji politička grupacija koja njeguje nostalgiju za Drugim Reichom, vremenom kad se Njemačka tek ujedinila, kad su njome vladali plemići i aristokracija, a demokracija nije bila ni u povojima. U toj grupi našli su se čak i njemački krajnji desničari koje se optužuje da pate za Trećim Reichom.

Bilo bi to, otprilike, kao da se u Hrvatskoj organizira državni udar da bi se zemlju vratilo u Austro-Ugarsku. 

I to onda otvara intrigantno pitanje: kad bi se hrvatskim građanima ponudila mogućnost da se vrate u neku bivšu državu ili društveni poredak, što bi odabrali?

Zastava SFRJ

Recimo, prije desetak dana policija je pozvana na intervenciju u Jakšiću kod Požege gdje je 47-godišnjak na Dan republike istaknuo zastavu SFRJ. Prijavili su ga susjedi, a policija napisala prekršajnu prijavu zbog "vrijeđanja moralnih osjećaja građana". 

"Nikomu ništa nisam želio dokazati ili poručiti tom zastavom, ona je bila za mene jer ja poštujem državu u kojoj sam rođen i othranjen", pravdao se Velimir Meničanin, bijesan što već 20 godina gleda ustaške zastave. "Ta država me napravila čovjekom kakav jesam i od svoje prošlosti ne mogu pobjeći. Iz tog razloga poštujem tu državu kakva god da je bila, možda nekom nije valjala, no meni jest".

Nostalgija za SFRJ postala je, tako, utjehom za mnoge građane.

Ustaški "mokri snovi" 

Kao što je NDH izraz "mokrih snova" hrvatskih nacionalista koji upravo ustašku državu smatraju realizacijom vjekovnih težnji Hrvata za samostalnom - iako ne Nezavisnom - državom. To je čak priznao i Franjo Tuđman na Prvom saboru HDZ-a 1990. godine.

Zatim, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović detektirala je 2016. godine postojanje "orjunaša" u Hrvatskoj. Nakon incidenata na utakmici hrvatske reprezentacije javno je prozvala "neprijatelje Hrvatske, mrzitelje svoje reprezentacije i države (tzv. orjunaše)" i poručila im da će odgovarati "za bakljadu i za svastiku". 

Kraljevine

I tako, s najvišeg mjesta u državi otkrilo se da u Splitu postoje sljedbenici Organizacije jugoslavenskih nacionalista, osnovane 1921. godine i zabranjene 1929. godine. Prvi puta se natuknulo da netko u Hrvatskoj njeguje nostalgiju za Kraljevinom SHS.

Osim toga, Kraljevina Jugoslavija, odnosno Banovina Hrvatska ustanovljena 1939. godine, bila je predmetom haške optužnice gdje se hrvatsko vodstvo i Franju Tuđmana teretilo da im je krajnja svrha bila "uspostaviti hrvatsku cjelinu koja, barem djelomično, rekonstruira granice Banovine iz 1939. godine". Netko je navodno njegovao nostalgiju i prema tom povijesnom entitetu.

Velika Mađarska

Nadalje, Viktor Orban nosio je prije par tjedana šal s kartom povijesnih zemalja Velike Mađarske u koju su bili ucrtani i dijelovi Hrvatske. A prisutnost austrijskih kompanija u Hrvatskoj mnoge je odavno podsjetio na povijesne veze iz Austro-Ugarske.

I tako, može se reći da je spektar povijesne nostalgije poprilično širok.

Pa ako njemački teroristi i desničari organiziraju državni udar kako bi Njemačku vratili u daleku 1871. godinu i u Drugi Reich, kamo bi se mogla vratiti Hrvatska? Što bi građani odabrali?

Možda Tuđman?

Birokratsku i ekonomsku sigurnost Austro-Ugarske, zajedno s razvojem obrazovanja, željeznica i tko zna čega još? Možda zajednicu jugoslavenskih naroda pod rojalističkom vladom u Beogradu? Ustašku državu pod patronatom njemačkih nacista i talijanskih fašista? Komunističku Jugoslaviju koju mnogi pamte po socijalnoj sigurnosti, po obuzdavanju nacionalističkih strasti, društvenom miru, po bratstvu i jedinstvu?

Ili možda u period devedesetih godina i prve hrvatske republike pod vlašću Franje Tuđmana?

Uglavnom, njemački državni udar, s plemićima, urotnicima i nezamislivom idejom da se Njemačka vrati u Drugi Reich, poslužio je kao misaona vježba za Hrvatsku još uvijek zarobljenu u raznim inačicama povijesnih nostalgija, od bivše države koju se ne spominje, preko ustaške države koja se previše spominje, pa sve do Viktora Orbana koji drži u šaci hrvatsku politiku i nacionalnu naftnu kompaniju.

Da bi se na koncu pokazalo da brojni Hrvati ipak najradije odabiru Europsku uniju kao svoju najdražu državu, koja im nudi posao, stabilnost i sigurnost.