Da je ovo potrajalo još nekoliko minuta, vjerojatno bi bila tragedija, rekao je gospodin iz plinare nakon što je uređajem provjeravao curi li plin. Nije curio plin, ali sve je bilo puno ugljičnog monoksida.
POGLEDAJTE VIDEO: Poskupljenje goriva
No krenimo ispočetka... U srijedu u rano poslijepodne na vrata mi je pokucala susjeda s dvoje male djece. U stanu joj je, dok im je prala ruke, počeo zvoniti detektor ugljičnog monoksida.
Istrčala je s djecom, pa ugasila bojler i otvorila prozore. Javila se i vlasnica stana, koja je, svaka joj čast, za nekoliko minuta i sama došla. Uhvatili smo se telefona, nitko od plinara nije mogao taj dan doći, a hitne intervencije odgovorile su da mogu doći tek sutradan "jer oni rade do 16 sati".
Objasnili smo im i da su dimnjačari bili prije mjesec dana, a ovi plinari koji su se javili uglavnom su govorili da je to "do detektora, da je on u kvaru". Otišla je susjeda po novi, ali bojler je ipak ostao ugašen. U četvrtak ujutro se napokon pojavio i plinar, svi smo odahnuli. No samo do popodne. Susjeda je nazvala, detektor je opet počeo pištati. Za nekih 45 minuta novi poziv.
- Tata, perem kosu, a ovo je počelo zvoniti - rekla mi je kći.
Odmah je istrčala van, pozvali smo opet plinaru, rekli kako curi plin. Prvo su odgovorili da moramo napustiti zgradu, iako su svi ionako već bili vani. Kad su došli, počeli su mjeriti. I, ne, plin nije curio, ali tu je rečenica s početka teksta.
- Posvuda je puno ugljičnog monoksida, imali ste sreće - rekao je gospodin.
A tu sreću možemo zahvaliti uređaju koji košta oko 200 kuna. Detektor ugljičnog monoksida. Pametno ga je imati svakome koji ima stariji bojler, odnosno atmosferski, kod kojih dimnjak zbog kvara počne vraćati spojeve koji su, zapravo, ubojiti.
I sami plinari kažu da je čudno kako malo ljudi s tim "opasnim" bojlerima ima uređaj od dvjestotinjak kuna koji može spasiti život. Osjetio sam to i sam, skamenim se kad se sjetim što bi bilo da ga nismo imali...