Bruno Bajrić (25) osuđen je na tri godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela prouzročenja smrti iz nehaja 22-godišnje djevojke Anice Ćurić.
Ubio je hicem iz pištolja Mauser dok su se zabavljali u njegovom stanu 28. studenog 2016. godine u večernjim satima. Pogodio je u grudni koš te iako je odmah, s ocem koji je dotrčao iz susjedne sobe, odveo na Hitnu pomoć, nesretna djevojka je preminula.
Bajrić nije došao na proglašenje presude pred splitskim Županijskim sudom.
Vrhovni sud ukinuo prvu presudu od 10 godina zatvora
Podsjetimo, Bajrić je krajem 2017. godine osuđen na deset godina zatvora zbog zločina, ubojstva s neizravnom namjerom. Međutim, Vrhovni sud je već u ožujku prošle godine ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu, pustio mladića iz pritvora te vratio slučaj u ponovljeni postupak, pred drugim vijećem. Teza obrane je kako je do smrti djevojke došlo nesretnim slučajem.
'To dijete je umiralo na mojim rukama, sigurno je nije namjerno ubio'
Otac optuženog, Nikola Bajrić ponovio je sve što je rekao u saslušanju na prvom suđenju. Izjavio je da mu je sin došao nakon što se dogodila tragedija i rekao da je ušao spremiti pištolj i da ne zna kako je opalio.
- To dijete je umiralo na mojim rukama, sigurno je nije namjerno ubio, volio ju je i stalno su bili zajedno - tvrdi Bajrićev otac. Zatim je svjedočila je majka optuženog Nina Bajrić koja je kazala kako je njen sin volio Anicu te da je ona, kad su njih dvije razgovarale, znala govoriti o planovima, spominjala je djecu i obitelj.
- Anicu sam jako voljela, ne mogu vam opisati kako mi je teško i koju bol osjećam i zbog nje i zbog svog sina - plačući je rekla Nina Bajrić.
Bruno Bajrić na suđenju je ponovio da između njega i Anice nije bilo nikakve svađe i da je na dan tragedije čistio pištolj koji mu je prijatelj ostavio na čuvanje.
'Bio sam apsolutno siguran da u pištolju nema metka'
Na ponovljenom suđenju sudac je pustio audiosnimku obrane i iskaza optuženog s prvog suđenja.
- Ne znam kako se to dogodilo, kako je došlo do opaljenja, bio sam apsolutno siguran da u pištolju nema metka i da nikako ne može opaliti. Samog tog trenutka opaljenja se ne sjećam, ne znam ni gdje sam stajao, ni što se dogodilo, ni jesam li ga nakon opaljenja ispustio ili bacio. Znam da sam uzeo pištolj s kreveta i htio sam ga spremiti. Nikad prije nisam pucao iz njega, bio sam uvjeren da u njemu nema streljiva - kazao je Bajrić na prvom suđenju.
- Tko je povukao obarač? - pitao je direktno sudac.
- Ja, ali se toga ne sjećam - odgovorio je Bajrić.
- Kako je došlo do natezanja udarne igle? Postoji li mogućnost da je 'kokot' bio nategnut cijeli dan? - slijedilo je novo pitanje.
- Možda je to jedino Anica mogla napraviti dok sam ja bio pod tušem, ali time nikako ne želim umanjiti svoju odgovornost za ovo što se dogodilo - odgovorio je.
Nije bio na izricanju presude: Radi u Velikoj Britaniji kao socijalni radnik
- Kako to da je cijev bila okrenuta prema njoj dok je bila u nižem položaju ako ste samo htjeli spremiti pištolj? Jeste li vidjeli da je igla nategnuta? Koliko ste dugo bili na obuci za tjelohranitelja u Poljskoj? I čime se danas bavite? - pitao je sudac.
- Ne znam, ne znam... U Poljskoj sam se obučavao na sasvim drugom pištolju na kojem se ne vidi kad je udarna igla zategnuta, samo smo dva dana radili s pištoljem tijekom obuke. Trenutno profesionalno radim u gradu Chathamu u Velikoj Britaniji kao socijalni radnik u jednom humanitarnoj organizaciji koja se bavi rehabilitacijom ovisnika i pomoći beskućnicima - kazao je Bajrić.