One su inspirirale slavne svjetske umjetnike, poticale ih na stvaranje, raspirivale im maštu... U drugom dijelu feljtona o muzama slavnih umjetnika donosimo vam priče o energičnoj i hirovitoj glumici koju je slavni ruski pisac obožavao sve do svog tragičnog kraja, o posljednjoj muzi jednog od najvećih francuskih slikara, te o neobuzdanoj ženi zbog koje je veliki francuski pjesnik cijeli život patio.
Samo je jedna žena zauvijek obilježila život i stvaralaštvo velikog ruskog pjesnika revolucije. Snažna je i dramatična bila ljubav Vladimira Majkovskog i udate Lili Brik. Romasa je trajala o trenutka kad su se prvi put vidjeli do samog tragičnog kraja pjesnika buntovne i dinamične prirode.
Lilya Lili Brik
Razjareni bik ruske književnosti - tako su zvali slavnog ruskog književnika Vladimira Majakovskog koji je godinama ludo volio dvije godine stariju 'sovjetsku sirenu' glumicu Lilyu Lili Brik. Ona je bila njegova muza, njegova ljubavnica, njegova ikona. Lili je bila udata za uglednog književnog kritičara Osipa Maksimoviča Brika, izdavača Vladimirovih pjesama a bila je toliko zanosna i neodoljiva da ju je Pablo Neruda nazvao ' muzom ruske avangarde'.
Odrasla je u dobrostojećoj obitelji ruskih Židova, bila učena i školovana, a život je provodila putujući po Europi i družeći se sa umjetnicima, glazbenicima i piscima.
Iste večeri kad je Majakovski upoznao ekscentričnu i šarmantnu Lili, u ljeto 1915. godine, u potpunosti ga je očarala. Povjerio je svom prijatelju da je napokon upoznao ' onu pravu, neponovljivu, jedinu ženu svoje mašte'. Od tada do njegove smrti, sve što je napisao bilo je posvećeno samo njoj.
Njezin suprug postao je njegov urednik, ali i prijatelj i u godinama koje su uslijedile oni su bili neraskidiv trojac. Afera između Lili i Majakovskog bila je javna te nitko nije pokušavao da je skriva. Pjesnik je imao svoju sobu u domu Brikovih i Lili je bila sretna između svoja dva muškarca.
Njezin suprug je to tolerirao dijelom i zbog toga što je i on imao afere s drugim ženama.
Lili je 1918. napisala: "Nakon što sam shvatila što osjećam prema pjesniku to sam priopćila Briku. Svi smo odlučili, međutim, da se nikada ne razdvajamo i da prolazimo kroz život kao intimni prijatelji, usko povezani uzajamnim interesima, ukusima i radom".
Iste godine Majakovski je darovao svojoj voljenoj Lili prsten na čijoj su prednjoj strani bili izgravirani njeni inicijali koji su ujedno i prva tri slova riječi "ljubav" na ruskom, dok je na unutrašnjoj strani pisalo "Volođa", kako ga je ona zvala.
Sljedećih desetak godina svađali su se i mirili, varali jedno drugo i opet se vraćali jer zapravo nisu mogli da budu predugo razdvojeni.
Za Majakovskog ona je bila i ostala alfa i omega njegovog postojanja i stvaralaštva, a ipak ona je u svojoj autobiografiji za njega napisala: Moj suprug je bio više opčinjen njime nego ja. Majakovski je bio genije, ali nisam voljela bučne muškarce. Također, smetala mi je njegova visina zbog koje je izazivao pažnju prolaznika”.
Majakovski je ubio 1930. godine kad mu je bilo samo 37 godina. Ona je na njegovo samoubojstvo komentirala: "Ubio se jer je bio takav. Uostalom, to i nije bio prvi pokušaj, nego treći. Zašto se ubio? Zato što je bio nenormalan! Normalni ljudi ne govore u stihu, a on je bio pjesnik – to znači drugačiji od drugih".
U svom dnevniku, Lili je 1970. godine napisala: “Sanjala sam – svađam se s Volođom zbog toga što se ubio, a on mi je s takvom nježnošću stavio pištolj u ruke rekavši: ‘Svejedno je, i ti ćeš to isto sama uraditi'”. I zaista, ona je izvršila samoubojstvo u dubokoj starosti 1978. godine. Imala je 87. godina.
Lydia Delectorskaya
Ona je bila posljednja muza velikog francuskog slikara Henrija Matissea. Lydia Delectorskaja, zlatne kose, plavih očiju i aristokratski bijele puti, za vrijeme Ruske revolucije pobjegla iz Sibira i nekoliko je godina siromašna preživljavala po većim francuskim gradovima,.
Matissea je upoznala kad je našla posao kod njega kao njegovateljica njegovoj bolesnoj ženi Amélie. Mlada se Ruskinja umjetniku jako svidjela i ubrzo mu je počela pozirati i asistirati u umjetničkom stvaranju.
Lydia se svojim izgledom jako razlikovala od dotadašnjih južnjačkih ljepotica koje su bile Matisseove muze. Nazvao je 40 godina mlađu ljepoticu svojom „ledenom princezom“.
Njihova povezanost zasmetala je jako Matisseovoj supruzi koja je postala ljubomorna i zatražila je od muža da izabere između nje i Lydije. Matisse je izabrao svoju suprugu, a Lydiju je to toliko pogodilo da se htjela ubiti. Ipak, Matissea je žena na kraju ipak ostavila i Lydija mu se odmah vratila.
Upravo u to vrijeme Nijemci su zauzeli Francusku, pa su Matisse i Lydia zajedno preživljavali u ratom zahvaćenoj zemlji. Ona je zaslužna za njegova posljednja umjetnička djela, a s njim je ostala sve do njegove smrti 1954. godine.
Jeanne Duval
Muza Charlesa Baudelairea, kojom je pjesnik bio doslovno opsjednut, Jeanne Duval bila je inspiracija slavnom Francuzu punih dvadeset godina. Ona je nadahnula neke od njegovih najljepših ljubavnih pjesama. Posvećivao joj je pjesme i neprestano je obasipao darovima. Nazivao je svojem Crnom Venerom.
Mulatkinja rodom sa Haitija bila je balerina i glumica. Za Baudelairea je istovremeno bila oličenje poročnosti, opasnosti i egzotične haićansku ljepote.
Njihova veza je u to vrijeme bila skandalozna i cijela njegova obitelj bila je protiv nje, ali Baudelaire nije htio ni mogao ostaviti zanosnu Jeanne iako svom vatrenom obožavatelju ona nije uzvraćala ljubav istom mjerom. Stalno je ulazila iz jedne ljubavne avanture u drugu, a poslije je Baudelaireu ponosno pričala o svojim vezama sa drugim muškarcima.
I premda je trošila ogromne količine njegovog novca i uvukla ga u dugove pjesnik joj je posvetio svoja najljepša dijela i do kraja života je uzdržavao.