To je to što me zanima!

'Uništavamo djecu tjerajući ih da kao papige sve ponavljaju'

Sadašnjem birokratiziranom obrazovanju nedostaje humanističke želje, društvene i pedagoške odgovornosti te sustavnog nastojanja i organizacije da razvija pojedince
Vidi originalni članak

 Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

 Cilj svakog obrazovnog sustava trebao bi biti razvoj pojedinaca koji znaju raditi jednu jedinu stvar – misliti.

Sadašnjem birokratiziranom obrazovanju, usmjerenom ka zadovoljavanju forme i ispunjenju normi koje propisuju što treba znati, što treba moći i kakav treba biti da bi pojedinac, pod prijetnjom budućih materijalnih i socijalnih sankcija, bio vrednovan kao odličan, nedostaje humanističke želje, društvene i pedagoške odgovornosti te sustavnog nastojanja i organizacije da razvija pojedince koji znaju, žele i usude se misliti samostalno.

Mišljenje se, kao aktivnost, od drugih aktivnosti potenciranih unutar školskog sustava (pamćenje, ponavljanje, imitiranje, reprodukcija) razlikuje po tome što je ono stvaralačko, kreativno, kritičko i samostalno. Ako je temelj učenja djece mišljenje, njihovo znanje neće biti upamćeni niz rečenica i podataka onako kako ih donosi udžbenik, nego mreža elemenata povezanih odnosima proizvedena umnim radom. Takvo znanje nikad nije “ponavljačko” i “imitacijsko”, nego kreativni misaoni proizvod pojedinca. Samo takvo znanje ima potencijala biti inovativno. Jer ako se djecu navikava da uče kao papagaji ponavljajući retke bez razumijevanja, oni će imati manje šansi da u svoje misli i djelovanje unesu novitete te tako unaprijede neke postojeće prakse. 

Tesla, Einstein i drugi bili su revolucionarni u svojim područjima upravo zato što nisu mislili na isti način kao i ostali. Razmišljali su kreativno i drugačije, a to je krimen prvog stupnja u školskom sustavu koji na originalnost još gleda kao na zločin koji zaslužuje kaznu. Kao nusprodukt misaone aktivnosti javlja se također jedna “nepoželjna” nuspojava, a to je kritičnost. Znati misliti, voljeti misliti i usuditi se misliti, to su ciljevi kvalitetnog obrazovanja, temelji učenja, recepti izlaska iz ekonomske, moralne i društvene krize te pretpostavke sretnih pojedinaca.     

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje

Idi na 24sata

Komentari 16

  • Thunderica 16.02.2015.

    Nije lako ni djeci ni nastavnicima.Treba zadržati paznju djece tj. učiniti sat zanimljivimšto je ponekad sizifov posao.Ono što je nekom učeniku zanimlivo,drugom je dosadno...Treba trežiti i tražiti riješenje tog problema.Svaka metoda rada s učenikom ima svoje prednosti imane.Npr. prirodni pristup učeniku-usvajanje gradiva kroz zabavne kvizove,igre,međusobnog natjecanja tko će prije riješiti problem je najzanimliviji učenicima.Problem nastaje kada se djeca previše razigraju' Treba uspostaviti disciplinu,i stalno držati balans.

  • SUSSIE_1 16.02.2015.

    Ako sam ja dobro shvatila cilj škole je stjecanje ZNANJA, VJEŠTINA, SPOSOBNOSTI , RADNIH NAVIKA... Istina je da djeca uče neke stvari napamet. Za to postoje 2 razloga: neke stvari jednostavno moraju znati radi života, svog budućeg posla, opće kulture, kao podlogu za logičko razmišljanje ( npr. kako će neki tamo strojar moći razmišljati o tome koji materijal će upotrijebiti za nešto ako ne zna svojstva materijala), a nešto uče napamet jer time razvijaju SPOSOBNOST pamćenja, razvijaju se određene sinapse u mozgu... ( za to je primjer učenje pjesmica). A morate priznati da mnogo toga u životu moramo znati. Kako će dijete drugačije naučiti npr. strani jezik koji je danas itekako važan. Naravno da treba razvijati i sposobnost logičkog razmišljanja, a to se također razvija već od 1. r. To su npr oni zadaci Koliko + 3 je 5. Samo bojim se kad bi se u školi tražilo SAMO logičko razmišljanje da bi tek onda nastao pravi kolaps. Jer moramo biti iskreni...malo ima nadarene djece sposobne za takve zadatke, dok je većina prosječnih. Naravno i s njima treba raditi na razvoju tih sposobnosti, ali na uspjeh osim rada znatno utječu i sposobnosti djeteta I zato ja predlažem( a već sam i više puta pisala) problem bi se najbezbolnije riješio time da se djeca ne stavljaju u fiksna razredna odjeljenja već otvorene grupe koje bi program nekog predmeta svladavali na višem ili nižem nivou, ovisno o svojim sposobnostima i interesima. ( dakle, ne npr. da se djecu rasporedi u 3.a i .3b nego 1. sat oni koji imaju dar za matku uče kod jedne učiteljice mat na višem nivou, a ostali kod druge osnove matematike. 2. sat nova podjela oni koji su super čitači, rade književnost na višem nivou na težem tekst, dok ostali vježbaju na jednostavnijem ) Jednostavno nisu svi za sve i ne mogu imati isti program.

  • IvanKrajc 15.02.2015.

    Skola kakva je odvijek bila je sotonisticka tvorevina koja nema nikakav interes prema poboljsanju pojedinca nego unistavanju istog.

Komentiraj...
Vidi sve komentare