Bivši general JNA Veljko Kadijević umro je u nedjelju u Moskvi. U Hrvatskoj su protiv njega podignute tri optužnice za zločine protiv civilnog stanovništva.
Kadijević je, podsjeća B92, bio na čelu JNA 1991. godine kada su napadnuti Vukovar i Dubrovnik. Iz Srbije je pobjegao kada mu je 2001. godine stigao poziv suda u Haagu za svjedočenjem.
Bio je i posljednji ministar obrane Jugoslavije u razdoblju od 1988. do 1992.godine. Hrvatska je od Rusije tražila njegovo izručenje, no ono je odbijeno nakon čega su vlasti u Moskvi Kadijeviću dale tamošnje državljanstvo.
Zapovijedao postrojbama JNA
Rođen je 21. studenog 1925. u Glavini Donjoj kod Imotskog. Otac Dušan bio je Srbin a majka Janja rođena Patrlj, Hrvatica. Partizanima se bio priključio 1942. kada se u Imotskom formirala 9. partizanska divizija. Po završetku Drugog svjetskog rata nastavio je službu u JNA.
Od 1958. do 1962. radio je u Prvoj upravi Generalštaba JNA u Beogradu, organizacijskoj jedinici jugoslavenske vojske zaduženoj za izradu ratnog plana, zajedno s Franjom Tuđmanom i Dušanom Bilandžićem. Od 15. svibnja 1988. do 8. siječnja 1992. bio je savezni sekretar za narodnu obranu SFRJ, u vladi Ante Markovića. Tijekom raspada SFRJ stao je na stranu srbijanskog čelnika Slobodana Miloševića.
Zapovijedao je i imao nadzor nad postrojbama JNA i Teritorijalne obrane tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991., tako i napadima na Vukovar i Dubrovnik. Nakon okupacije Vukovara koji je pao nakon tromjesečne opsade, gdje su počinjeni masovni zločini, odlikovao je oficire JNA koji su vodili tu operaciju, Milu Mrkšića i Veselina Šljivančanina. U Beogradu je 1993. objavio knjigu ''Moje viđenje raspada – vojska bez države“.
Zanijekao da je zločinac
Zbog sumnje da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, protiv njega su podignute tri optužnice. Prva pred sudom u Bjelovaru 1992., druga pred sudom u Vukovaru 2002. i treća pred sudom u Osijeku 2006. Hrvatska je za njim bila raspisala tjeralicu. Haaški sud nikada protiv njega nije podigao optužnicu.
U Moskvi je 2007. izdao knjigu ''Kontraudar“ u kojoj je iznio tvrdnju da su mu Stjepan Mesić i Ante Marković još 1990. predlagali da uhiti Tuđmana i Miloševića. Potom je hrvatskim medijima dao intervju u kojem je zanijekao da je ratni zločinac.