U 75. godini života zauvijek nas je napustio varaždinski logoped dr. sc. Darko Novosel.
Riječ je o čovjeku koji je mucanja oslobodio više od 17.000 ljudi. Među njima su i neke poznate osobe iz Hrvatske, poput Slavena Bilića, Željka Rohatinskog i Ive Karlovića. Dr. Novosel završio je Medicinsku školu u Varaždinu, a godine 1967. upisao je Fakultet za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu, smjer ‘govorni poremećaji – mentalna retardacija’ paralelno radeći na Odjelu za neurologiju varaždinske bolnice.
Po završetku studija prelazi na poslove logopeda u Djelatnost za zdravstvenu zaštitu školske djece i omladine u okviru OOUR Doma zdravlja Medicinskog centra u Varaždinu. Već 1979. godine osniva Kabinet za rehabilitaciju govora i slušanja, unutar kojeg se proširuje i broj djelatnika. Na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisuje postdiplomski studij 1980. godine iz Školske higijene, a magistarski rad s temom „Komparativna EEG analiza u djece koja mucaju“ uspješno je obranio 1982. godine.
Na stručnom planu, zahvaljujući primarno suradnji s liječnicima određenih specijalnosti (neurolozi, psihijatri, pedijatri) počinju i zajednička istraživanja i realizacije nekih programa. Organizator je I. Kongresa logopeda 1984. godine u Opatiji te Simpozija logopeda 1986. godine u Varaždinu. Doktorsku disertaciju na temu „Elektromiografska biološko-povratna veza i mucanje“ obranio je 1991. godine na Fakultetu za defektologiju Sveučilišta u Zagrebu. Još tijekom Domovinskog rata predsjednik je Organizacijskog odbora I. Kongresa logopeda Hrvatske koji se održao 1994. godine u Varaždinu, a u organizaciji Hrvatskog logopedskog društva.
Zahvaljujući interdisciplinarnom pristupu logopedskoj problematici, još 1985. godine počele su pripreme za suvremeniju koncepciju dijagnostike i rehabilitacije pacijenata s govornim i jezičnim poteškoćama. Tada se zapravo u Varaždinu počela razvijati koncepcija multidimenzionalnog pristupa dijagnostici i terapiji različitih poremećaja i simptoma. Konstruirani su prvi aparati za EMG biofeedback tehniku u terapiji mucanja, spektralni analizatori za korekciju artikulacije te rehabilitaciju osoba oštećena sluha. Različiti oblici stručne edukacije omogućili su mu da počinje znatno šire i možda nešto drugačije gledati na logopedsku problematiku, tako da se početkom 1994. godine po prvi puta kao autor pojavljuje s novom koncepcijom dijagnostike i terapije mucanja po nazivom ‘VaLMod program’ (Varaždinski Logopedski MODel). Taj je program u području logopedije i jedini program koji je znanstveno provjeren /Ministarstvo znanosti i Fakultet za defektologiju/ u Hrvatskoj.
Zahvaljujući izvanrednim rezultatima na tom području i priznanjima koja su dobivena od uvaženih stručnjaka iz Austrije i Njemačke (Sprache – Therapie – Computer, I. Internationaler Kongress, Graz, 1994.) počela je izvanredna i zadovoljavajuća suradnja s doc.dr.sc. Mike Rothom (Univerzitet Konstanz) te s dr. Theodorom von Stockertom (Neurološka klinika Erlangen). Budući se navedeni stručnjaci bave problemom afazije, stvorena je prije nekoliko godina uspješno realizirana ideja da Hrvatska ima svoj prvi rehabilitacijski program za pacijente s afazijom pod nazivom MODAKThr, a čiji su autori mr.sc. Tatjana Novosel-Herceg, prof., doc.dr.sc. Darko Novosel, prof. i doc.dr.sc. Mike W. Roth. MODAKThr (MODalitetna AKTivacija) vrlo se uspješno koristi u nekoliko specijaliziranih bolnica u Hrvatskoj i Austriji.
Za koncepciju dijagnostike i terapije mucanja, disfonija i drugih psihofizioloških poremećaja te izvanrednih rezultata, VaLMod program je dobio brojna značajna priznanja u Hrvatskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i SAD. Za stručna i znanstvena ostvarenja i dostignuća dobitnik je brojnih priznanja. Stupanjem na snagu novog Zakon o zdravstvenoj zaštiti 1994. godine, tadašnji Centar za rehabilitaciju govora i slušanja iz Doma zdravlja prelazi u Opću bolnicu Varaždin kao samostalna jedinica, odnosno kao Djelatnost za logopediju. Odlukom Upravnog vijeća Opće bolnice Varaždin postaje voditelj navedene djelatnosti i obavlja specijalizirane poslove logopeda sve do mirovine 2013. godine. Bio je dugogodišnji vanjski suradnik Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje je predavao kolegij „Afazija“ studentima dodiplomske nastave te kolegij „Bolesti centralnog živčanog sustava“ polaznicima poslijediplomskog studija. Isto tako predavao je navedene kolegije na Medicinskom fakultetu u Tuzli. Preko 20 diplomskih radova, 3 magistarska rada i 3 doktorske disertacije ostvareni su u Varaždinu na VaLMod programu.
Širom Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Austrije u logopedskim kabinetima i centrima koriste se uređaji i PC programi koji su proizvedeni u Varaždinu i produkt su vlastitih stručnih i znanstvenih spoznaja.
Objavio je preko 30 stručnih i znanstvenih radova u Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj.