Nakon kratke i teške bolesti preminuo je dr. Krešimir Crnogaća u dobi od 39 godina. Bio je specijalist ortoped na Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb.
Od njega se oprostio kolega, jedan od najpoznatijih hrvatskih ortopeda prof. dr. sc. Mislav Jelić. Krešimir je sahranjen 1. rujna u Šibeniku.
- Krešo je počeo svoj ortopedski put na intervjuu za specijalizaciju 2010. godine. Svi smo zapamtili njegov ulazak u sobu za intervjue, tipičan Krešin ulazak. Prvo glava, onda brzi pogled lijevo pa desno pa zvonki i nasmiješeni Dobar dan sa šibenskim naglaskom.
Sjeo je i nakon nekoliko minuta očekivane nelagode, počeo je biti on, kojeg pamtimo do dan danas. Iz njega je počela prštati energija, cijela soba se napunila nekim pozitivnim nabojem, i ta snažna energija kojom je zračio je bila njegova glavna osobina sve do kraja.
U svim komunikacijama koje smo imali od kad je dobio dijagnozu, uvijek pozitivan, uvijek vedar, svaka poruka završavala sa vidimo se, uvijek pun želje za oporavkom. Snažan duh, snažan pozitivan stav, snažna energija. Jednostavno Krešo!
Krešo je prije svega bio prekrasna duša, osoba koja je bila koheziona sila na Klinici. Njegovi prankovi su nas nasmijavali stalno. Sjećamo se dopisa iz Uprave kojim se obavještavaju djelatnici Klinike da se zbog preopterećenosti gradskih službi moramo rasporediti za čišćenje snijega oko Klinike.
Također, zbog čestih ozljeda hrvatskih skijaša u Austriji, HZZO nudi ortopedima besplatno skijanje ako će svaki dan nakon skijanja na određenom skijalištu imati sat vremena ambulantu. Bilo je dosta kolega koji su se išli zabilježiti…
Osim te ljudske topline koja ga je krasila, Krešo je bio iznimno kvalitetan ortoped i jako spretan operater. Imao je savršenu radnu etiku. Nikad nije rekao ne. Nebrojeno je puta znao imati punu salu nakon dežurstva. Svi smo redovito slušali njegov šibenski 'buden ja'.
Vjerojatno je bio jedan od dva ili tri najbolja ortopeda u svojoj generaciji u cijeloj RH. Od kad je položio specijalistički ispit, vjerojatno je najbrže od svih koje poznajem napredovao u struci i njegove sposobnosti u sali su rasle svaki dan. Bio je briljantan operater.
Sve teške slučajeve koje smo imali na Klinici, a koji bi zahtijevali višesatnu i složenu operaciju, uvijek bi svi govorili: daj Kreši, bu to Krešo. Iza Kreše ostaje praznina. Prije svega ljudska, a jednako i stručna.
Ne trebamo biti religiozni da razumijemo da je život energija i da je energija neuništiva, samo se prelijeva iz jednog oblika u drugi. Krešina energija je enormna, ona se obilato prelila u negdje drugdje ili u nešto drugo, u nekoj dimenziji sigurno je.
Gdje god je, siguran sam da ih je već sve osvojio na isti način kako je osvojio sve nas ovdje. Siguran sam također da tamo već traže lopate za čišćenje snijega. A i siguran sam da su svi već čuli njegov 'buden ja'
Također sam siguran da već smišlja prankove za sve nas koji ćemo jednom doći. Krešo, do tada drži se, vidimo se", napisao je Jelić.