Koroman je umro sinoć u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru gdje je primljen prije dva dana, a informaciju o smrti podijelila je njegova obitelj.
Rođen 7. travnja 1934. u Radišićima kod Ljubuškoga, Koroman je ostavio dubok trag u književnosti, povijesti književnosti i kulturnom životu regije.
Koromanovo književno stvaralaštvo obuhvaća pjesme, romane, pripovijetke, eseje, putopise, književnu kritiku i antologije. Njegova djela, uključujući zbirke pjesama Crne naranče i Dok vlada prah, te roman Mihovil, ušla su u desetke antologija i prevedena su na svjetske jezike.
Poznat je i po pjesmi 'Doći će vrijeme (blagog naroda)'.
Studirao je književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a tijekom svoje bogate karijere uređivao je časopise Život i Osvit. Bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika HercegBosne i
Društva književnika BiH, te PEN-centara u Hrvatskoj i BiH.
Potpisnik je Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku iz 1971. godine.
Za svoj književni doprinos, Koroman je dobio brojna priznanja, uključujući Goranov vijenac 1997. godine, nagradu Udruženja književnika BiH za poeziju, te 2015. maslinov vijenac na jezično-pjesničkoj smotri Croatia rediviva ča-kaj-što. Njegovi stihovi urezani su na Zidu od poezije u Selcima na otoku Braču.
Koroman je također bio autor značajnih antologija, poput Hrvatska proza u BiH od Matije Divkovića do danas i Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Šitovića do danas. Njegovi eseji, kritike i putopisi, poput zbirke Potraga za cjelinom, svjedoče o njegovoj erudiciji i dubokom razumijevanju književnosti.