U subotu ujutro, u 81-godini prestalo je kucati veliko srce, srce bjelovarske humanitarke Danice Bilić, koja je do posljednjeg daha živjela život za druge. Slobodno možemo kazati kako je otišao dobri duh Bjelovara, pridruživši se suprugu Martinu koji je preminuo nekoliko mjeseci ranije. Danica se humanitarnim radom bavila otkad zna za sebe.
Još dok je kao mlada žena sa suprugom Martinom rodni kraj zamijenila Njemačkom, u mjestu Wuppertalu, ubrzo su je upoznali svi. Nakon nekoliko godina tamo su je prozvali “Majka Tereza” jer nije bilo čovjeka koji bi joj se obratio, a da mu nije na neki način pomogla.
- Vukla sam naše ljude u Njemačku. Prvo sam pomogla naći posao svojoj i Martinovoj rodbini. Otada sam se osjećala bolje kad sam, ako ništa drugo, barem mogla nekog uputiti na adresu na kojoj će pronaći što traži - pričala nam je ova žena, kojoj su dani kratko trajali.
Otišla u Beograd da bi zaustavila rat
Prije 42 godine vratili su se iz Njemačke, i u prigradskom naselju Klokočevac otvorili su gostionicu koju je trebao naslijediti sin jedinac. No igrom sudbine, on je dvije godine kasnije poginuo u prometnoj nesreći. Tragedija nije slomila ni Martina ni Danicu, koja je utočište našla u sve većem angažiranju u pomoći drugima. Kad su se ratni oblaci nadvili nad Hrvatskom, odmah se angažirala u Bedemu ljubavi i pokretu Majke za mir.
Početkom 1991. provela je četiri dana u Beogradu, gdje su tražili načine da spriječe rat, koji je, kasnije se pokazalo, bio neizbježan. Ni odlazak u Bruxelles s istim ciljem nije spriječio razaranje Hrvatske, te njezine rodne Bosne i Hercegovine. Kad su izbjeglice tražile spas, mnogi su prošli kroz kuću Bilićevih, i ostajali koliko god je trebalo. Kuća joj je prepuna priznanja i fotografija, no njoj je najdraža fotografija iz 1994. Tad se po drugi put sastala s bivšim ministrom vanjskih poslova Republike Njemačke Hansom Dietrichom Genscherom, kojem je išla zahvaliti zbog lobiranja za priznanje Hrvatske.
Kroz kuću Bilićevih prošle su stotine i stotine ljudi, a mnogima je osigurala ono najvažnije, krov nad glavom. Znala je govoriti kako prostora u kući imaju, pa su mnogima besplatno mogli osigurati krov nad glavom dok se ne snađu jer ona i njezin Martin su imali njemačke mirovine. Svakodnevno je obilazila tvrtke, pojedince i sve one koji imaju nešto što mogu pokloniti u Caritas Župe sv. Antuna Padovanskog, gdje je volontirala.
I u bolničkoj postelji mislila je na druge
Kako sam ju upoznao početkom 90-tih godina prošlog vijeka, bio mi je poznat njen rad, jer sam obilazeći s Danicom svjedočio brojnim kućama koje su izgrađene zahvaljujući njezinoj upornosti. Tražila je po vreću cementa, ciglu ili dvije, paletu crijepa i po koji kilogram željeza kako bi se mnogi, od kojih su je neki i zaboravili, mogli useliti u nove domove.
Jednom zgodom mi je rekla da joj je to što radi sve na svijetu, te da kad to ne bude mogla, vjerojatno će otići u grob. I doista, prije nekoliko mjeseci ju je bolest bacila u bolničku postelju. Za našeg zadnjeg viđenja, kad se još moglo ići u bolničku posjetu, iako je bila na izmaku snaga i jedva je glavu micala s jastuka, kazala mi je, u svom karakterističnom tonu
- Hoćeš da se dignem i da ti skuham kavu?
I tada je, zadnjim snagama, željela učiniti nešto za drugog. Takav je duh imala nenadmašna Danica Bilić, koja je sa svojim Martinom prije pet godina bila i Ponos Hrvatske. Mi koji smo ju dobro poznavali možemo kazati da je Bjelovar, a i šira okolica, odlaskom Danice izgubio jako puno.
Otišla s neispunjenom željom
Nije živjela od velikih i neispunjenih obećanja poput političara već od konkretnih poteza kojima je svesrdno pomagala potrebitima, trošeći vlastiti novac i ušteđevinu. Ostala joj je jedna neispunjena želja. Želja da ona i Martin upoznaju i zagrle svoje kumče Uwashemu Dalphine iz Ruande. Zasigurno će ta djevojka iz daleke Afrike osjetiti da nema njezinih kumova, koji su redovito izdvajali za njezino uzdržavanje i školovanje.
Što još na kraju kazati o ženi koja je pomaknula granice ljudskosti do neslućenih visina, osim poručiti političarima da inspiraciju i empatiju pronađu u životu neponovljive Danice Bilić.
Sretno Danice, jer i tamo kuda ideš će te objeručke dočekati zbog svega što si napravila za svog života.