Eh, svake godine s ponosom se na obljetnicu Oluje sjetim tih mojih hrabrih i požrtvovnih ljudi s kojima sam prošao mnoga ratišta. Ljudi koji su bili ranjavani i uvijek bi se vraćali u postrojbu. Kad smo shvatili da je neprijatelj poražen, to nam je uistinu svima bilo ispunjenje sna, pripovijeda nam umirovljeni bojnik Dragutin Kos (54) iz Petrinje.
POGLEDAJTE VIDEO
Kad krenu Gromovi
Bio je pripadnik 2. gardijske brigade. Iako se Oluja dugo pripremala, da će ići u tu veličanstvenu vojno redarstvenu operaciju, kaže, službeno su saznali 3. kolovoza u poslijepodnevnim satima, i to u Petruševcu, gdje im je bila baza.
No u tom trenutku nije znao da će operacija zahvatiti cijelu dužinu bojišta. Zapovijedao je pješačkom satnijom u kojoj je bilo 60-ak časnika, dočasnika i vojnika, od kojih su 70 posto bili prekaljeni ratnici, dok se ostatak pridružio 1994. godine.
- Preplavljeni osjećajem oduševljenja, ali i neizvjesnosti, krenuli smo navečer prema Petrinji. Autobusima smo došli do Letovanića te preko pontonskog mosta kamionima do polaznog položaja Pribilović Brdo - Šestanj Brdo na glavnom pravcu napada Zbornog područja Zagreb. Plan je bio nakon topničke pripreme pješačkim snagama napasti prednje linije, presjeći komunikaciju Petrinja - Glina i stvoriti uvjete za dovođenje Petrinje u poluokruženje, stvoriti uvjete za napredovanje pričuvnih i domobranskih postrojbi na prvoj crti te omogućiti napredovanje prema državnoj granici - prisjeća se Kos.
Na pomoćnom smjeru napada Zbornog područja Zagreb plan je bio vezivati snage neprijatelja i time osigurati napredovanje glavnim snagama, a po stvaranju uvjeta zauzeti komunikaciju Petrinja - Kostajnica.
- Kao bojnik i sudionik tih operacija, moram istaknuti da 2. gardijska brigada nije zapela na Petrinji, nego je izvršila sve planirane zadaće za prvi dan, uspješno smo presjekli komunikaciju Petrinja - Glina te oslobodili sela Sibić, Gore, Marinoviće, Graberje i djelomično Strašnik - istaknuo je Kos.
'Pred Luščanima smo čuli za Knin'
Prvi dan je bio najgori. Imali su 14 poginulih i 66 ranjenih. I to je bio jedini dan kad je neprijatelj pružio ozbiljan otpor.
- Drugog dana Oluje bili smo pred selom Luščani, kad smo saznali da je Knin oslobođen. Nastalo je veliko oduševljenje. Nismo osjećali ni umor ni glad, bez problema smo mogli živjeti na čokoladici i čuturi vode. U kasnim popodnevnim satima glavnina snaga dostigla je planiranu crtu Novo Selo Glinsko - Luščani - Pecki, čime je Petrinja stavljena u poluokruženje i neprijatelj je bio primoran napustiti je - s ponosom se prisjeća Kos tih veličanstvenih dana.
Gromovi su bez zaustavljanja nastavili napad prema Kostajnici. Na glavnom smjeru napada sljedeća zadaća bila im je staviti Glinu u poluokruženje te su nastavili napad smjerom Bačuga - Vlahovići - Maja. To im je do kraja dana uspjelo te je stvorilo uvjete za predaju 21. kordunskog korpusa. Četvrti dan Oluje neprijatelj je bio u bijegu.
Nakon završetka Domovinskog rata Kos je u 2. gardijskoj brigadi ostao sve do njezina ukidanja 2007. godine.
- Godinu dana sam radio u arhivu kopnene vojske u vojarni u Dugom Selu. Nakon toga sam otišao u bojnu (nuklearno kemijsko biološka obrana), gdje sam ostao do umirovljenja 2010. godine - kaže Kos, koji se ponosi svojom obitelji.