Kao i u većini slučajeva i sličnim pričama, počelo je sitnim vrijeđanjem. Kad bi se naljutio, nazivao bi me pogrdnim imenima. Osjećala sam se užasno, bila sam jako tužna, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da bi to moglo prerasti u fizičko nasilje.
Zavaravala sam samu sebe, započinje svoju tragičnu i mučnu ispovijest žena koja je godinama trpjela psihičko i fizičko zlostavljanje supruga.
U braku s nasilnikom provela je 13 godina, a dobili su i dvoje djece. Iako je žena davnih dana podnijela zahtjev za razvodom braka, još nisu formalno razvedeni jer, kako nam kaže, on stalno odgađa rastavu. Nedavno su trebali imati ročište, ali ono je propalo jer je njezin, još formalno suprug, u priču uvukao i njihovo dvoje maloljetne djece. Nesretna žena se prisjetila prvih dana u vezi, a potom i u braku s nasilnim suprugom.
Prvi put je nasrnuo dok je bila trudna
- U početku je sve bilo idilično. On je bio iznimno pažljiv, nježan, pokazivao mi je da me voli. Nikakve naznake nasilja nije bilo. Ponekad je znao biti ljubomoran, ali nisam tome pridavala puno pažnje - priča nam. Ubrzo je suprugova ljubomora počela uzimati maha.
- Kad bi se naljutio, nazivao me pogrdnim imenima. Bila sam tužna, ali nisam mislila da će me tući. Nikad nisam mogla zamisliti da bih ja bila ta žena koju njezin suprug zlostavlja - kaže.
Prvi put je fizički nasrnuo na nju dok je bila trudna, u poodmakloj trudnoći. Primio ju je za kosu, počupao je i gurnuo tako da je svom snagom pala na pod.
- Nisam mogla vjerovati da mi se to dogodilo - prisjeća se naša sugovornica.
'Stalno je govorio da će se popraviti'
Nakon što je rodila, nasilje je postalo sve češće. Pobjegla je k mami, a suprugu su tad bila puna usta lažnih obećanja kako će se popraviti. Povjerovala mu je. Zajedno su se preselili u drugi grad. Ona tad nije radila. Iza zatvorenih vrata stana nasilje je postalo sve učestalije, žešće i mukotrpnije.
- On je rijetko bio doma, tako da se to nije događalo svaki dan. Da je češće boravio doma, sigurno bi me svakodnevno tukao. No kad je bio s nama, nije prezao ni pred čim. Opalio bi mi šamar pa me nastavio šamarati, čupao me za kosu, hvatao za vrat i davio. Prigovarao mi je kad bih skuhala da mu ništa ne valja, bacao bi tanjure i hranu po stanu, odbijao jesti. Ako bih, ne daj bože, ja njemu prigovorila, odmah bi reagirao nasiljem. Šutjela sam dok smo bili skupa i nadala se da će sve dobro proći - prisjeća se naša sugovornica. Situacija ej u jednom trenutku eskalirala.
- Kap koja je prelila čašu bio je trenutak kad mi se popeo na glavu, ali doslovno. Tukao me i gazio po glavi, lupao me nogama. Umalo me ubio. Zvala sam policiju. Dobio je uvjetnu prekršajnu prijavu - priča nam. Jedina kojoj se povjerila bila je njezina mama. Priznaje, sramila se, bojala se osude okoline i mislila da joj ljudi neće vjerovati. Mama joj je bila velika podrška, nasilnika je neumorno prijavljivala centrima za socijalnu skrb. Dugo se sama sa sobom dvojila treba li zaključiti tu priču i pobjeći iz nasilničke zajednice. - Dugo se to sve skupa nakupljalo u meni.
Govorio je: “Polit ću te i spaliti kiselinom”,
U jednom trenu 2017. otišao je na put, što mi se učinilo kao idealno vrijeme da odem i uz to predam papire za razvod. Moja mama ga je također prijavila za nasilje. Tad mi je puno pomogla socijalna radnica koja me savjetovala da pod hitno moram izaći iz te priče - nastavlja svoju ispovijest.
No suprug nakon toga nije stao sa zlostavljanjem. I dalje joj je svakodnevno prijetio, stalno joj je dolazio na vrata. Govorio joj je: “Polit ću te i spaliti kiselinom”, “Istući ću te na mrtvo ime”, “Ubit ću te”...
- U prijetnjama je spominjao i sotonu, pa je policija počela sumnjati u njegovo psihičko zdravlje - kaže. Nasilnik nije prijetio samo njoj, nego i socijalnim radnicama, sucu, policiji, njezinoj mami...
U međuvremenu mu je sudac zabranio uspostavljanje kontakta sa suprugom. Nesretna žena u jednom je trenu tražila i smještaj u sigurnoj kući, no tad je, kao i puno puta poslije, naišla na zapreku u sustavu i institucijama.
- Našla sam sigurnu kuću u roku od mjesec dana, no nisu mi dali da povedem djecu, pa sam odustala. Naime, rekli su mi da ne mogu odvesti djecu ako me muž pred njima nije zlostavljao. A ja sam uvijek po stanu bježala i sklanjala se od djece kako ne bi vidjeli da me muž tuče - tihim glasom govori naša sugovornica.
'Starijeg sina nagovorio da kaže da ga mama tuče'
Nakon što je pobjegla od nasilnika, počeo joj je stvarati probleme uvlačeći djecu u njihove konflikte. Starijeg sina je nagovorio da na policiji izjavi da ga mama zlostavlja i tuče.
- Sin je priznao da mu je žao i da mu je tata obećao kupiti dres, tenisice i loptu ako to kaže protiv mene. Uz to, Centar za socijalnu skrb provjerio je navode o zlostavljanju, zvali su školu i vrtić. Svi su im rekli da djeca nisu ni zanemarena ni zlostavljana - prisjeća se žena. Ipak, Centar za socijalnu skrb naredio je da se djeca privremeno smjeste u dom.
- Očajna sam, ne znam kako će cijela priča završiti. Suprug mi protuzakonito želi oduzeti djecu, a kako kod nas u Hrvatskoj vlada bezakonje, bojim se da će uspjeti. Kad odeš od nasilnika, onda imaš problema s institucijama, one su te koje te dalje zlostavljaju. Ženama koje su žrtve nasilja poručujem izađite iz nasilja, ali što manje se obraćajte centrima za socijalnu skrb. Na kraju zlostavljane žene od CZSS-a trpe zlostavljanje i iživljavanje. U Hrvatskoj su žrtve nasilja, nažalost, zlostavljane sa svih mogućih strana - zaključuje.