Ono što je za Čehoslovačku bilo Praško proljeće 1968., Hrvatsku 1971. godina, to je Mađarima bio ustanak 1956.
Sve je počelo kao mirovni prosvjed, više kako kritika samovoljnog režima a pretvorilo se u pravi 20 - dnevni rat i sukob sa nadmoćnom sovjetskom vojskom.
Deseci tisuća prosvjednika mahalo je nacionalnim zastavama s kojih su bili izrezani socijalistički simboli (s okruglim rupama gdje je bila zvjezda petokraka) i protestirao protiv represivne vlade.
Goloruki građani nasuprot tenkovima
To je bio ustanak potlačenog naroda protiv sovjetske prevlasti, starhovlade i ruskog terora. Željeli su liberalizaciju društva i nezavosnost, željeli su se osloboditi Rusa. Prosvjednici su željeli istinsku radničku vlast te obaranje jednopartijske birokratske diktature.
Komunistički režim se raspao za manje od od tjedan dana. Nije imao nikakvog uporišta u narodu, već samo u komunističkoj partiji i Crvenoj armiji.Ona je tada mlako reagirala. Povukla se.
Prosvjednici su zapalili cjelokupnu literaturu koja se nalazila u zgradi partijskog glasila. Po zidovima su ispisane parole "Rusi van!" Tijekom nekoliko dana slobode, kada je stanovništvo živjelo punim plućima, posvuda u gradu uništavali su se simboli komunizma. Još tijekom prvih prosvijeda rastavljen je Staljinov kip, simbol diktature, okupacije i stare socijalističke vlasti. Nova mađarska vlada počinje provoditi oslobađanje društva od socijalizma i najavljuje kako želi istupiti iz Varšavskog pakta i proglasiti neutralnost poput Austrije. Te promjene bile su predrastične za Kremlj i ortodoksne komuniste u Mađarskoj.
Tako da to nije dugo trajalo. Staljinov nasljednik Nikita Hruščov to nije htio tolerirati. Poslao je tenkove u glavni grad Mađarske. Sovjeti, 4. studenoga ulaze u Budimpeštu. Počinju neravnopravne borbe između tenkova koji pucaju na sve što se miče i boraca za slobodu naoružanih samo lakim i improviziranim naoružanjem. Obični građani protiv tenkova nisu imali šanse. Ulice mađarske prijestoljnice bile su pune leševa Mađara ali i leševa sovjetskih vojnika.
Tijekom revolucije te jeseni 1956. poginulo je i stradalo oko 20 tisuća Mađara i 3000 Sovjeta. Oko 100 tisuća je uhićeno a 26 tisuća je osuđeno na zatvorske kazne. Oko 600 ljudi je pogubljeno a 200 tisuća Mađara je napustilo zemlju. Poraz mađarske revolucije jedan je od najcrnjih trenutaka Hladnog rata.
Tito izdao vođu revolucije
Vođa pobune bio je mađarski premijer i reformist, inače akademik i jedan od osnivača Komunističke partije Mađarske, Imre Nagy kojeg su jugoslavenske vlasti, nakon 18 dana skrivanja u Ambasadi FNRJ, praktički izručile Sovjetima. Hruščov je, godinu i pol dana poslije, naredio da se Nagy pogubi vješanjem zbog veleizdaje.
Njegovo truplo pokopano je licem prema zemlji, ruku i stopala zavezanih bodljikavom žicom. Smrtnu presudu Hruščov je prokomentirao riječima: “Neka to bude lekcija čelnicima svih ostalih socijalističkih zemalja.”
Osuđen na smrt pa oslobođen
Imre Mécs (23) bio jedan od najistaknutijih studenata koji se sukobio s vojskom SSSR-a. Nakon tajnog suđenja 1958. godine osuđen je na smrt a iz svoje ćelije vikao je prolaznicima zatvorskim hodnikom: "Zbogom momci, ja sad idem u smrt! Recite mojim roditeljima da sam ostao hrabar i uspravan! Živjela slobodna Mađarska!" Narednih devet mjeseci proveo je u ćeliji za osuđene na smrt, da bi ga u veljači 1959. pomilovali na doživotni zatvor, a četiri godine poslije, 1963., i pustili na slobodu.Vlast je, naime, smaknula dio revlucionara ustanka tako da pokaže da se ne šali, a onda ostale u tajnosti oslobađala nakon nekoliko godina. Imre Mécs je još i danas živ.