Prvo sam pomislio da je uganula zglob ili se nekako ozlijedila. Taj dio staze je baš vodio kroz gusto raslinje pa sam se kroz njega provlačio i malo izderao noge ne bi li došao brže do nje, rekao je Vukovarac Stjepan Čošić (42).
Prisjetio se tako ultramaratona u Dilju u rujnu prošle godine. Bio je jedan od 26 dobro utreniranih trkača. U jednom je trenu čuo zapomaganje i vrisak žene. Odmah se probio do nje i shvatio da nije uganula zglob.
- Kad sam joj prišao, rekla je da su je izboli stršljeni, ali i da je alergična na ubode te da su joj već počele trnuti ruke i naticati jezik - rekao je Stjepan, inače djelatnik Policijske uprave vukovarsko-srijemske, ali i dugogodišnji ultramaratonac.
'Nikad ranije nisam nikome dao injekciju'
Dok je pomagao izbodenoj Ines, i iznad njega su letjeli uznemireni stršljeni, no on nije dobio ni jedan ubod.
- Rekla mi je da u svojoj kutiji s prvom pomoći ima dvije ampule dexametazona koje uvijek nosi sa sobom jer je alergična na ubode. Zamolila me da joj dam injekciju. Rekao sam joj da to nisam nikad radio, pa me navodila kako da to učinim. Ona je inače medicinska sestra. Ni sam nisam mogao vjerovati da sam od prve uspio pronaći venu. Potom mi je dala i drugu da joj ubrizgam. Plakala je i bila je uplašena, a ja sam je tješio da se ne brine, da će preživjeti - prisjeća se Stjepan, koji je za svoje herojsko djelo dobio nagradu 24sata - Ponos Hrvatske.
Odmah je pozvao je SOS telefon i obavijestio spasioce što se dogodilo na stazi te dao točnu lokaciju gdje se nalaze. Dozvao je i dva trkača koji su bili iza njih da mu pomognu maknuti Ines dalje od gnijezda stršljena. Ubrzo je po izbodenu ženu došao motociklist, koji ju je odvezao do mjesta na rubu šume gdje se nalazi Hitna pomoć, a Stjepan je nastavio utrku, pomalo pod stresom. Unatoč svemu, na cilj je došao treći.
- To je izuzetno teška i naporna utrka po planinskim stazama kroz šumu po Dilj planini gdje je svaki natjecatelj morao sa sobom imati kutiju sa prvom pomoći, mobitel i vodu, kao i SOS broj za slučaj ozlijede ili gubljenja. Ubrzo nakon starta svi smo se razvukli po terenu koji je bio dosta težak jer po njemu i trčiš i penješ se i silaziš, probijaš se kroz granje. Veći dio staze trčao sam sam, prateći oznake uz stazu koje su postavljene kako se ne bismo izgubili. Koliko je ruta bila teška svjedoči i činjenica da je na cilj došlo svega 16 natjecatelja - kaže Stjepan kojemu je ta utrka bila jubilarna, čak 200. koju je istrčao u životu.
Zvala je Stjepana da mu se zahvali
Još nekoliko maratonaca je toga dana zadobilo ubode stršljena a jedan od izbodenih je također zadržan u bolnici.
Tek nakon što je zbrinuta u bolnici Ines je otkrila da ju je ubolo oko 30-tak stršljena i to bi za nju bilo kobno da nije naišao policajac Stjepan koji joj je dao injekcije. Čim je doznala njegov broj, javila mu se sa zahvalom za spašeni život.
- Želim zahvaliti Stjepanu koji je za mene veliki heroj. Mislila sam da se takvo što događa samo u filmovima. Izboli su me po cijelom tijelu a vjerujte da ti ubodi nisu ni malo ugodni; peku i bole. I par dana poslije su me boljeli. Ali, bitno da je glava ostala živa, i zahvalna sam što je naišao upravo Stjepan jer je bio jako miran i staložen. Iako nije znao dati injekciju nije posustao, za sve se izborio. Bio je doista hrabar i ne mogu mu dovoljno zahvaliti - kazala je Ines ističući kako je k tome Stjepan još i iznimno skromna i divna osoba.
- Ne mislim da sam učinio neko herojsko djelo. Pa to bi učinio svatko na mom mjestu. Sretan sam što je sve dobro završilo - dodaje Stjepan koji je u svojih 200 pretrčanih utrka i 12 godina aktivnog trčanja doživio svakojake dogodovštine ali da će mu ova ostati u sjećanju zauvijek. Unatoč nesretnom slučaju sa stršljenima ni Stjepan ni Ines nisu pokolebani u planiranju novih utrka pa će se zasigurno još jednom sresti na nekoj stazi.
Izravni prijenos dodjele nagrade gledajte 23. veljače na Drugom programu Hrvatske radio-televizije u 20.05 sati. Priče o dobitnicima pratite u 24sata te u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”, također na HRT-u.