Jedna od mnogih slučajeva "krađe beba" u Srbiji je i slučaj Milijane Čumić (63) iz Beograda koja je nakon 25 godina istrage i pregledavanja bolničke dokumentacije napokon pronašla kćer Anu za koju su joj rekli da je rođena mrtva.

Njena prvorođena kćer je završila, kako Milijana tvrdi, kod žene koja je rodila isti dan kao i ona u istom rodilištu.

- Babica koja me porodila rekla mi je da sam rodila mrtvu djevojčicu. Teško sam to prihvatila. Istog dana u drugoj smjeni došla je druga babica i donijela mi je bebu na dojenje, a ja sam joj plačući rekla da je moja beba umrla. Nakon što sam pregledala bolničku dokumentaciju saznala sam da su istog dana rodile još dvije žene. Nas tri smo rodile dvije djevojčice i jedno bolesno dijete koje je umrlo - ispričala je Milijana i dodala kako je nakon 25 godina potrage otkrila da je njeno dijete kod jedne od te dvije rodilje.

Skupila je snagu i otišla ju upoznati.

- Pronašla sam svoju Anu u selu Orašac kod Obrenovca, u kući te žene koja je rodila kad i ja. Objasnila sam toj ženi da sumnjam i zamolila ju da mi pomogne ako se nečega sjeti, a ona se samo crvenila u licu. Odmah mi je sve bilo jasno. Kad sam vidjela Anu tog znala, prošla me jeza od glave do pete, znala sam da je ona moja - prisjeća se.

Dodaje i kako je nakon nekog vremena sve ispričala Ani.

- Nekoliko puta smo se čule i vidjele, dugo razgovarale, ali ona ne želi napraviti DNK analizu. Ne zamjeram joj, ta žena ju je ipak odgojila, ne mora nas prihvatiti, ali neka se zna istina. Ja sam najsretnija jer je ona živa. Njoj sam samo rekla da tu ženu odvede u crkvu i neka joj se tamo zakune da ju je ona rodila - objasnila je Milijana.

Već je 2002. godine podnijela tužbu zbog zamjene novorođenčadi, ali sud nikad nije izdao nalog za DNK analizom, uz obrazloženje da je slučaj zastario, piše Kurir.

Brojne nelogičnosti

Prikupljajući potrebne papire, Milijana je stalno nailazila na mnoge nelogičnosti koje su joj na kraju i potvrdile da je beba ukradena.

- Rodila sam u 5.45, a na porođajnom protokolu je pisalo 6.30. Na otpusnoj listi pisalo je da je težina djeteta 2.400 grama, a moja djevojčica je bila teška 2.850. Pisalo je i da je nedonošče iako je rođena s punih devet mjeseci. U registru matične službe Ana je navedena pod četiri različita broja, a u bolnici ne postoji ni prijava ni zapisnik o smrti. Isto tako ne postoji ni potvrda o smrti, kao ni zapisnik s obdukcije.

'Zvjezdano nebo'

Krađa beba bio je dobro organizirani projekt koji je u Jugoslaviji započeo 1972. godine, piše stranica namijenjena upravo za takve slučajeve www.kradjabeba.org.

Praksa je bila sljedeća: majka rodi, bebu odnesu na jednu stranu, majku na drugu, i nakon nekog vremena liječnici joj priopće da je dijete umrlo. Majka ne može vidjeti posmrtne ostatke, otpuštaju je kući bez dokumenata i objašnjenja zašto je beba umrla. Nema pravo znati ni gdje je beba pokopana.

Nakon pada Miloševićeva režima 2000. godine, roditelji su počeli istraživati jer se pročula priča o "beba-mafiji". Iz bolničkih dokumentacija vidjelo se kako su svi primjeri slični: nisu upisivani točni datumi rođenja i težina djeteta, kao ni datum smrti. Brojna djeca nikad nisu službeno proglašena mrtvima, nad njima nije rađena obdukcija, a gradska groblja potvrđivala su da tražene bebe nisu stigle na ukop.

Grupa roditelja podnijela je krivične prijave za otmicu beba, ali su one odbačene uz obrazloženje da je djelo zastarjelo.