Kada razgovarate s Ukrajincima od 17, 18, 19 godina, brzo uočite da ih je punina mladosti zaobišla, kao da je zatomljena. Zadnjih nekoliko godina ionako nije zahvalno vrijeme za starije tinejdžere.
Pandemija, izolacija, online školovanje, online prijatelji, krnje proslave mature, propala školska putovanja, online studiranje, beskonačni sati u kući, odgode izlazaka, prvih ljubavi, prvih beckpeckerskih putovanja u inozemstvo, novih prijatelja i iskustava. Odgoda bezbrižnosti i veselja. Kao da je čitava mladost stavljena na čekanje. A mladim Ukrajincima na sve to se nastavio užas rata i promijenio im smjer života i redoslijed prioriteta, izbacio im snove iz tračnica. Rat ih je ionako već prerano odrasle preko noći natjerao da se još dodatno uozbilje i nauče da se sve može raspasti u trenu.
POGLEDAJTE VIDEO:
„U protekloj godini sam ostario deset godina“, rekao mi je dečko iz Kijeva koji je kao 17-godišnjak na početku rata sam došao u Hrvatsku.
„Otkako smo otišle mama i ja, osjećam se krivom svaki puta kada mi je lijepo ili kada se nešto dobro događa tako da sam se na kraju prestala ičemu radovati. Većina mojih prijatelja koji od rata nisu više u Ukrajini se tako osjeća“, kaže 17-godišnjakinja koja u Zagrebu završava srednju školu. Njihovi vršnjaci koji su ostali u Ukrajini su u strahu i nesigurnosti. Oni koji su otišli su u brizi i grižnji savjesti. I žele se vratiti. Ni jednima ni drugima ni stres ni tuga ne odl aze daleko od njih.
POGLEDAJTE VIDEO:
Od početka rata u Ukrajini do kraja ožujka ove godine u Europi je evidentirano više od 8,1 milijuna izbjeglica iz Ukrajine, prema podacima UNHCR-a. Procjenjuje se da je među njima 40% djece. Prema istraživanju organizacije Save the Children, provedenom među izbjegličkom djecom u raznim europskim zemljama, 50% djece mlađe od 16 godina se osjeća tjeskobno, a za one koji su stariji od 16 godina, ta se brojka povećava čak na 78%. Zanimljivo je da se tinejdžeri manje sretnima osjećaju otkako su napustili Ukrajinu.
I Mariia Zarovska Brovary i Svitlana Akulova se žele vratiti kući. U okolicu Kijeva, u Harkiv. Prijeratne mnoge želje, zamijenila je ta jedna. Do tada dan po dan grade svoje živote u Zagrebu, gdje smo ih i snimali na mjestima koja su im bliska.
Koncepcija: Barbara Matejčić
Video: Jure Cukar
Tekst i video realizirani su u suradnji s UNHCR-om Hrvatska, Agencijom UN-a za izbjeglice.