Vidjela sam nešto kako leti odozgo prema dolje. Pomislila sam da je neka vrsta aviona koji će se ponovno uzdići, ali bio je to projektil – ispričala je ukrajinska djevojčica Lera (12) za BBC. Prošlog ljeta, ruski raketni napad razorio je jednu njezinu nogu, a drugu teško opekao.
Lera je vidjela raketu koja ju je ozlijedila sekundu prije nego je pogodila. Bilo je vruće ljetno vrijeme, a centar Chernigova bio je pun ljudi. Ona i njezina prijateljica Kseniya pokušavale su prodati svoj ručno izrađen nakit prolaznicima.
Sjeća se da je nakon eksplozije na svojoj izmrcvarenoj nozi u panici trčala gore-dolje prije nego što je shvatila da je ozlijeđena.
- Ljudi kažu da sam bila u šoku. Tek kad je Kseniya rekla: 'Pogledaj svoju nogu!', osjetila sam bol. Bilo je strašno – priznala je. Na početku rata 2022. bombardiranje Chernigov ana sjeveru Ukrajine bilo je konstantno. No, u roku od nekoliko tjedana, ruske su snage bile potisnute. Život se polako vraćao u grad. Zatim, 19. kolovoza 2023., lokalno kazalište domaćin je izložbe proizvođača bespilotnih letjelica, a Rusija je napala. Krhotine metala letjele su ulicama.
Lera tvrdi da se nosi s tom traumom i da se nije promijenila, ali njezina sestra Irina nije tako sigurna.
-Postala si eksplozivnija - kaže joj Irina, a Lera sramežljivo kima glavom i priznaje da prije nije bila tako agresivna.
Iryna Losovetska iz dobrotvorne udruge Glasovi djece koja pomaže stotinama mladih Ukrajinaca diljem zemlje za BBC je rekla kako djeca ne razumiju što im se dogodilo ni emocije koje osjećaju.te da je agresija samo jedna od mnogih reakcija kao odgovor na stresove.
- Mogu pokazati agresiju kao oblik samoodržanja – rekla je Iryna.
Za Leru, rat je bio dvostruko okrutan. Nekoliko mjeseci prije nego što je ozlijeđena, njezin je brat Sasha poginuo boreći se na prvoj liniji. Još nije prihvatila da je otišao.
- Zamišljam da će nazvati u svakom trenutku. Nekada sam vidjela njegovo lice u prolaznicima na ulici. Još uvijek ne mogu povjerovati - tiho je priznala, čvrsto oko sebe privijajući ukrajinsku zastavu s kojom će otići na Sashaov grob.
Traumu zbog gubitka roditelja tijekom granatiranja proživio je i 11-godišnji Mykola Gluška. Probudila ga je jaka eksplozija i dok je u mraku teturao prema majčinoj sobi, shvatio je da je budan i da njegova majka leži pred njim ispod urušenog betonskog zida. Majka ga je dozivala slabašnim glasom, a on joj odgovorio da je živ.
- Pokušao sam maknuti beton s nje, ali nisam mogao. Mama je stenjala i tresla nogama. A ja sam vikao:"'Mama, mama, to je samo san, strašan san." Ali nije bio san. Njegova je majka umrla pred njim, a njegov otac u početnoj eksploziji.
Vikao sam, ‘Bože, zašto si mi to učinio?’ Trčao sam u donjem rublju tražeći pomoć.” Injekciju lijekova za smirenje dobio je u bolnici.
- Pokušavao sam se smiriti, ali sam također mrzio sebe. Jer nisam mogao spasiti svoju mamu."
.Gotovo 2.000 djece je ozlijeđeno ili ubijeno u Ukrajini otkako je Vladimir Putin pokrenuo svoju potpunu invaziju. No, rat ne ostavlja uvijek vidljive ožiljke poput onih koji se protežu Lerinom nogom.