Ovdje je odlično. Ljudi su srdačni, pomažu nam u svemu. Znamo što je sve ovaj grad prošao u vašem ratu, isto to sad proživljava naš narod u Ukrajini, tako da su naši osjećaji još snažniji, govore nam Irina Ivankova i njezina kći Sabrina (18).
POGLEDAJTE VIDEO:
Ove su Ukrajinke nakon početka ruske invazije iz Kupjanska u Harkivskoj regiji s obitelji došle u Vukovar.
- Ja sam s djecom, sestra s djetetom, muževa sestra s roditeljima, bratova žena s djetetom. Nas je deset i dva psa - govori Irina.
Presudilo je to što Irinina majka već sedam godina živi u okolici Vukovara, pa je obitelj odabrala grad na Dunavu za svoj novi dom.
- Ovdje imamo uski krug prijatelja, a susjedi nam pomažu u svemu - govori Irina.
Irinina mlađa kći Zlata odmah nakon dolaska krenula je u mjesnu školu, gdje je završila prvi razred i odmah počela učiti hrvatski jezik. Čak je dobila i pohvalnicu.
- Uči u maloj školi, u njenom je razredu samo petero djece, primljena je vrlo pozitivno jer je vrlo veselo dijete. Zlata je vrlo pozitivna te, čak i ako ne razumije što joj mještani govore, uspije se sporazumjeti - kaže Irina.
Mlada žena napominje kako je sad najveći problem u Vukovaru nedostatak posla, kao i to što iz grada odlaze mladi ljudi.
- Baš u ovom gradu sad je vrlo teško s dodatnim sadržajima za djecu. Mojoj mlađoj kćeri nije lako jer je navikla na mnogo ljudi, atrakcija i izvanškolskih aktivnosti. Ima dopunske nastave za djecu, ali mi ovdje nemamo auto, a kako živimo na periferiji grada, ona je još premala da bi se tamo sama vozila na biciklu - govori.
Sabrinin bratić (14) igra nogomet u Vukovaru. Dobar je igrač, pa su ga primili u tamošnju momčad.
Djeca se žele vratiti u Ukrajinu, svom uobičajenom životu, svojim očevima i prijateljima, koji im jako nedostaju, ali teško je sad govoriti o povratku jer to ovisi o razvoju događaja i tijeku rata.
- Nakon svega što se zbilo u Ukrajini, ne znamo kad ćemo se vratiti. Ne planiramo ništa jer se ništa ne zna. Preživjeli smo jedan dan, pa drugi, i na tome smo vrlo zahvalni - govore Irina i Sabrina.
Irina napominje da je njoj i drugim ženama vrlo teško i neobično bez muževa i bez uobičajenog posla, a Sabrina priznaje da joj jako nedostaju prijatelji i komunikacija općenito, jer je već završila školu i studira online na ukrajinskom sveučilištu.
- Zaista nam je teško jer su nam muževi ostali u Ukrajini, vrlo je neobično jer smo cijeli život živjele zajedno u normalnom ritmu, a sad gotovo uvijek sjedimo kod kuće - govore.
Gospođa Irina vjeruje da imaju veliku sreću jer je njezina obitelj uspjela pobjeći i sad je na sigurnome mjestu.
Osim toga, Irina i Sabrina izdvojile su neke sličnosti i razlike između Ukrajinaca i Hrvata koje su podijelile s nama.
- Ukrajinci i Hrvati jako vole feštati, i mi i oni idemo tamo gdje se pije i jede. Žene ovdje puno rade. Imali smo priliku ljeti besplatno posjećivati bazen, na koji smo odlazili dva puta tjedno. Primijetili smo da su 80 posto posjetitelja muškarci i djeca. Muškarci se odmaraju, a žene neprestano kuhaju večeru. Također smo primijetili da su Hrvati više obiteljski orijentirani, više cijene obitelj i poštuju svoje roditelje. To uče od djetinjstva, a poštuju i svoju vjeru, to je drukčije od nas. Uz to, imamo vrlo brz ritam života, radišniji smo, vrlo brzo možemo dobiti, primjerice, bankovnu karticu, ovdje su svi puno sporiji – govore one sa smiješkom.
Na kraju razgovora Irina i Sabrina podijelile su svoje pozitivno mišljenje o tome kako vjeruju da će se Ukrajina sigurno brzo obnoviti i da će joj u tome pomoći mnoge zemlje svijeta, ali, nažalost, ne mogu predvidjeti kad će rat završiti.