Dok je s članovima obitelji 8. travnja napuštao Melitopolj, 16-godišnjeg Vladislava Buryaka ruske snage odvojile su iz kolone. Pregledom njegovog mobitela pronašli su objave s društvenih mreža koje govore protiv ruske vojske, potom su i doznali da je sin lokalnog dužnosnika...
I tu počinje njegov pakao.
U ruskom je zarobljeništvu proveo 90 dana. Gotovo svakodnevno je čuo krike drugih zarobljenika koje su mučili u prostoriji u blizini njegove ćelije. S novinarima britanskog Guardiana podijelio je svoje iskustvo iz ruskog zarobljeništva...
- Krenuli smo iz Melitopolja oko devet ujutro. Na checkpointu su nam Rusi pregledavali dokumente. Tražili su od mene mobitel i rekli su da sam ih snimao. Počeli su kopati po njemu i našli su snimku s ukrajinskog Telegram profila na kojoj ruski vojnici govore da ne žele ratovati. To ih je razljutilo. Odveli su me sa strane i odvojili od svih. Uperili su u mene pušku - priča Vladislav.
- Tamo su shvatili da sam zbog očeve pozicije vrijedan talac. Prvih 40 dana proveo sam u Vasilivki, u zgradi koju su koristili kao zatvor - govori Vladislav.
Tu je morao čistiti sobe, iznositi smeće, a bio je zadužen i za 'glancanje' prostorije koju su Rusi koristili za ispitivanje. Kad kažemo ispitivanje, mislimo na mučenje.
- Bilo je tu krvi. Iz ćelije sam čuo krike zarobljenika. Ta prostorija za ispitivanje imala je samo stol i dvije metalne stolice. Čuo sam pitanja 'Gdje je oružje?', 'S kim surađuješ?'...Kasnije bi sve u njoj bilo puno krvi i zavoja...Koristili su i elektrošokere. Ako ne bi dobili odgovor kojeg su htjeli, mučenje bi potrajalo. Nekad i po par sati. Bio sam prestravljen kad sam im vidio ozljede. Bojao sam se da i meni to ne naprave. Nikad mi nisu rekli zašto me drže tu. Shvatio sam da sam im vrijedan talac. - rekao je Vladislav.
Nakon 40 dana u improviziranom zatvoru zaključali su ga u hotelsku sobu na drugoj lokaciji. Tamo je proveo dodatnih 50 dana dok nije dogovorena razmjena i njegov povratak u Ukrajinu...