A što da ti kažem, dijete drago. Ta hrana nam je puno značila, a sad su nas ostavili bez toga. Ne znam kako ćemo dalje, rekla je to baka Danica (81), koja sa suprugom Stevanom (86) živi u selu kraj Gline.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI
- Suprug je bolestan, po noći mora biti spojen na kisik. Od potresa živimo u kontejneru, a u njemu ne smijem zbog supruga kuhati. U kuću ne smijemo ulaziti, a obnovili smo štalu u koju smo prebacili neke osnovne stvari - ispričala nam je jecajući Danica kroz suze.
Naime, na području Gline i Petrinje osvanulo je nekoliko obavijesti Stožera civilne zaštite u kojima navode kako dio korisnika koji su dobivali topli obrok više nemaju pravo na to.
- Sukladno odluci Stožera Civilne zaštite, od ponedjeljka, 11. listopada 2021., hrana se neće dijeliti korisnicima koji imaju mogućnost pripreme hrane u svojim mobilnim stambenim jedinicama ili kućama. Sukladno odluci, od ponedjeljka više nemate pravo na topli obrok - stoji u obavijesti Stožera.
Nikad ni od koga nismo tražili da nam se nešto da. Sve smo postigli svojim rukama, ali najgore je kad vam se oduzme dostojanstvo. To me najviše boli, dodala je Danica, koja ima dvije kćeri.
- Kći me zvala kod sebe, ali ona živi u SAD-u, što ćemo mi tamo, mi smo već prestari da odemo. Nakon potresa imala sam dva srčana udara. Sve što smo imali smo izgubili, a puno smo toga imali - rekla je Danica dok je po nama padala lagana kiša.
'Osjećamo se jadno'
Kaže da su bili i popisivači.
- Došla je jedna ljubazna djevojka da nas popiše. Pitala nas je kako se izjašnjavamo, rekla sam joj da sam Turkinja. Ona se šokirala i pitala: ‘Kako mislite Turkinja’. Rekla sam joj da se tako osjećamo jer svi ovdje prolaze kao da nas nema, prolaze kao pored turskoga groblja.
U još goroj poziciji je njena susjeda i imenjakinja Danica Cimeša (59), koja je slijepa.
- Taj mi je obrok jako puno značio. Kad bih ga dobila, znala bih ga ostaviti i za ručak i za večeru, a sad ću morati sama kuhati. Kako ću to napraviti ne znam, ali snaći ćemo se, moramo - rekla nam je Danica dok je stajala na pragu svog kontejnera.
- Sama živim, sama sve radim. Ne vidim zadnjih godinu dana, prije sam nešto uspjela razaznati, ali sad vidim samo obrise. Teško je, ali što je tu je. Imam dva psa i mačke i oni su moje društvo. Moj brat je u Somboru i stalno me zove i posjećuje. Želi da odem kod njega, ali ne mogu ići odavde. Tu sam rođena i ovdje želim umrijeti. Primam socijalnu pomoć od 800 kuna, malo je to, ali snalazim se. Osjećamo se jadno i zaboravljeno. Puno su nam obećavali, a napravili nisu ništa - govori nam Danica, koja je godinama radila u mesnoj industriji.
Imala je samo jednu želju - da joj donesu produžni kabel jer nema dovoljno utičnica za sve, ali su joj rekli da pričeka jer trebaju vidjeti što imaju u zalihama. Najgore joj je, kaže, jer su joj cijev za vodu iz kuće do kontejnera postavili na površini pa joj se prilikom većih hladnoća zamrzne te nema uopće vode u kontejneru.
U očajnoj situaciji je i njezin prvi susjed Dragan Priljeva (78), koji uopće nema vodu u kontejneru, ali ni kanalizaciju. A uz to, supruga mu je preminula prije godinu dana pa sad živi sam.
- Tek sad vidim koliko mi je značila supruga, sad kad sam ostao sam. Imali smo jako lijepi život, kuću smo nedavno renovirali, živjeli samo baš lijepo, a onda je nakon svega došao i taj potres. Kuća mi je potpuno uništena, sad živim u kontejneru, ali nemam vodu, a na WC moram ići u poljski na kraju dvorišta. Ni to mi nije bilo teško, preživjeli smo, ali sad kad sam čuo da su nam ukinuli i obrok, to me baš dotuklo. Što ćemo sad, pa gdje da ja kuham i spremam hranu, pa ni vode nemam. Ovo stvarno nije u redu. Pa trebali su barem nama koji imamo crvene naljepnice da nam dalje donose tople obroke, barem dok nam se ne obnove neki dijelovi kuće da se možemo vratiti u koliko-toliko normalan život - kaže nam Dragan, koji unatoč visokim godinama i dalje radi u polju, a u štali ima i ovce.
- Nikad nisam prestao raditi, ja sam godinama radio u Željezari Sisak, tamo sam zaradio i penziju, nisam naviknut sjediti i čekati pomoć od nekoga, ali sad nam zaista treba pomoć. Ne možemo ovo sami riješiti, ovo je državni problem, a mi smo državljani ove države, koji smo godinama isto tako plaćali sve poreze. I mi smo dio ove zemlje - dodaje Dragan, koji nam pokazuje kako je sam popravio dio štale gdje je smjestio ovce.
Kontejneri bez kuhinje
- Stavio sam ovu drvenu pregradu, moraš se nekako snaći, moram se nečim baviti. Vrijeđa nas kad nam govore da se odselimo, da odemo kod svoje djece. Pa kuda mi trebamo otići, mi smo rođeni u ovom kraju, mi volimo ovaj kraj i želimo u miru ovdje i umrijeti. Naša djeca su morala napustiti ovaj kraj, nisu htjela, ali nakon što je sva industrija propala, otišli su trbuhom za kruhom. Moja su u dalekoj Americi, pa ne mogu ja tamo ići. Što ću ja tamo, ovdje je moj dom - rekao je Dragan.
Cijelu situaciju komentirali su iz Stožera, koji je donio odluku.
- Ima kontejnera koji nemaju kuhinje, ali većina kontejnera, uglavnom iz domaće proizvodnje, ima male kuhinje koje imaju kuhalo, pećnicu i sudoper. Naravno, nije to kuhinja kakve su u kućama ili stanovima, ali se u njima može kuhati, pa onda, ako lokalni stožeri donesu takvu odluku, oni više ne bi imali pravo na obrok. No to je odluka lokalnih stožera, mi se u to nismo miješali. I ranije je princip bio da Pleter kuha i dostavlja hranu, a da lokalni stožeri raspodjeljuju tu hranu kome je potrebna - rekao je glasnogovornik Mladen Pavić.
Pleter je preuzeo kuhanje u siječnju ove godine. Na početku su kuhali nešto manje od deset tisuća toplih obroka dnevno. Taj broj su smanjili na oko 2500 toplih obroka i 500-tinjak suhih, a od danas će još manje ljudi dobivati topli obrok. Topli obroci se spremaju radnim danima, dok se vikendom dijeli suha hrana.
Iako su rekli da će hranu dobivati korisnici socijalne pomoći, nitko od naših navedenih sugovornika jučer nije primio svoj topli obrok. Oni su prepušteni sebi.