NOVI EXPRESS Ja ne sviram na ulici zato što moram. Ulično sviranje je poziv i to ne može raditi svatko. Moraš odabrati repertoar, biti siguran u sebe, a i interakcija s publikom mora postojati, kaže nam harmonikaš
Vidi originalni članak
Ako vas ljeti put nanese u najveći istarski grad, drevnu Pulu koja svake godine privlači sve više turista, i prođete li popularnom Prvomajskom ulicom, glazba će vam svirati na gotovo svakom koraku. Sviraju domaći, turisti, putnici namjernici kojima je glazba “u krvi”. Sviraju samci, dua, trija, sviraju stari, mladi i svi koji na svoj način osjećaju da imaju što poručiti svojim glazbenim repertoarom. Naravno, rijetki su oni koji sviraju u podne, kad upekne vrelo sunce toliko da je nemoguće stajati na vrućini dulje od pet minuta, a da se lice ne orosi grašcima znoja. Svira se u kasnijim popodnevnim satima, pa sve do oko 22 sata. Kako gdje i kako tko.