Za Aleksandra Vučića kratak je put od ruske nafte i ruskog nacista do ustaša i Jasenovca.

"Ne postoji racionalno objašnjenje za hrvatsku intervenciju, osim što sam htio ići u Jasenovac", kazao je jučer predsjednik Srbije, komentirajući odluku o prekidu isporuke ruske nafte Srbiji preko Hrvatske, referirajući se pritom nekoliko puta na Jasenovac.  

"Svatko može ići u Jasenovac, ako se ne zove Aleksandar Vučić i ako nije predsjednik Srbije. Svatko može koristiti ćirilicu, ali isključivo u svoja četiri zida. Svatko može reći što želi, osim Srba koji ne mogu podignuti glas ni po pitanju svojih prava", kazao je šef države koja održava bliske veze s Vladimirom Putinom, ruskim autokratom koji uništava susjednu državu i prijeti svijetu atomskom bombom. 

I nazivaju ga "ruskim Hitlerom".

Jasenovac je rješenje za sve probleme.

"Glavni ustaša"

No jednako tako, kratak je put za Andreja Plenkovića od optužbi za izdaju nacionalnih interesa u Ini do optužbi da je "ustaša". 

"Vidio sam besprizorne i burne reakcije iz Srbije. Ja sam očigledno glavni ustaša tamo", izjavio je jučer hrvatski premijer, samo nekoliko sati nakon što je na Antikorupcijskom vijeću u Hrvatskom saboru spomenut u kontekstu izdaje hrvatskih interesa zbog prepuštanja hrvatske nafte Mađarima i zatvaranja sisačke rafinerije.

Vučiću je odgovor na sve probleme Jasenovac, a Plenkoviću je upravo optužba da je ustaša idealno skretanje pažnje s jutarnjeg saslušanja Dragana Kovačevića.

Ujutro se Plenkovića prikazivalo u ulozi glavnog krivca za slanje nafte u Mađarsku, a popodne se on sam prikazao kao najveća žrtva napada Aleksandra Vučića i srpskih medija.

"Ja sam prvi put doživio da sam ja ustaša, to je retorika izvan svih okvira i izvan izvan svake pameti", kazao je Plenković.

Ujutro "zločinac", popodne "heroj".

Skretanje pažnje

I tako, u samo jednom danu vidjeli smo kako se i Vučić i Plenković izvlače iz kompromitirajućih, neugodnih političkih situacija, skretanjem pažnje na sporedne motive i servirajući međusobno optužbe koje samo dižu njihov rejting kod domaće publike.

Plenković je jučer rutinski odbacio optužbe na Antikorupcijskom vijeću u vezi Ine i famoznog Memoranduma, ali učinio je to osnažen optužbama iz Srbije i napadima na "ustašku vlast" koje su  mu pomogle da i na ovaj način sabotira raspravu o nanošenju štete hrvatskim nacionalnim interesima, kako su to jučer ponavljali bivši šef Janafa Dragan Kovačević i predsjednik Antikorupcijskog vijeća Nikola Grmoja.

Umjesto da se Hrvatska okrene protiv Plenkovića zbog serviranja hrvatske nafte Mađarskoj, Vučić je dao Hrvatskoj priliku da se solidarizira s Plenkovićem povodom tvrdnji o "ustašama" i Jasenovcu.

Nije još propao onaj koga je Vučić napao zbog Jasenovca.

Niti je Vučić iznevjerio hrvatske političare, ne samo Plenkovića, u situacijama kad su se morali izvlačiti iz domaćih neprilika.

Hrvatski i ruski fašisti

Uostalom, istim receptom Vučić se izvlači iz problema u svojoj zemlji, upirući prstom u Hrvatsku, u ustaše koji mu ne daju da "položi cvijet u Jasenovcu". Kako bi se zaboravilo da je on naslonjen na Rusiju i privržen ruskom diktatoru.

Vučić bi osuđivao nekakav hrvatski fašizam, a gura se u naručje ruskom fašizmu.

A Plenković se može pohvaliti da se i njega ponekad - a ne samo Zorana Milanovića - proglašava ustašom. To mu dosad još nije naškodilo.