Prepriječila se, nije se htjela maknuti. Otac ju je prvo uhvatio za rep, a ona je počela siktati. Nasrnula je na njega. Pritisnuo ju je štapom i dodao djedu - opisao je čitatelj 24sata L.P. susret sa zmijom. Nije mu, veli, bilo svejedno, no nije se baš prepao.
- A ima tih zmija okolo. Ova je došla iz grmlja. Djed ju je primio u ruke, jer ima više iskustva. On kaže da je to modralj. Viđao sam ih i prije. Nije otrovna. Duga je 147 centimetara. Djed kaže da to nije neobično, ali ovakvu još nije držao - kaže čitatelj, koji je s ocem Srećkom i djedom Miljenkom išao do farme u Posedarju. Zmiju su kasnije pustili.
- To je bjelica. Narod je zove različito, a najčešće smuk. Živi u kontinentalnom i priobalnom dijelu Hrvatske, a hrani se uglavnom glodavcima, ponekad i pticama. Odlično se penje i ponekad se može naći na drveću. Neotrovna je, no ako je se uzme u ruke, najčešće grize - rekao nam je prof. Zoran Tadić s PMF-a.
- Mladi su vrlo slični mladim bjelouškama i ljudi ih kadkad znaju zamjeniti. U narodu postoji vjerovanje da ova zmija sise kravama mlijeko. Otud i izreka"pije k'o smuk". Bjelice, kao i ostale zmije, su mesojedi i hrane se isključivo živim životinjama - ne sišu mlijeko - kaže prof. Tadić. Bjelicu grčki bog medicine Eskulap ima zamotanu oko štapa, pa ju zovu i Eskulapova zmija.