S osam je godina daleke 1930. godine, ruku pod ruku, s majkom Josipom ostavila Delnice i otišla u Kanadu gdje joj je otac Tom vrijedno radio ne bi li obitelji stvorio bolji život.

Janet Majnarich svoj rodni grad nikad nije zaboravila pa je sumještanima 2011. godine oporučno ostavila čak dva milijuna kanadskih dolara ili oko 10 milijuna kuna.

POGLEDAJTE VIDEO: Učiteljica nikad nije zaboravila rodni grad

Cijeli je život ova učiteljica po struci pomagala potrebitima jer nikad nije zaboravila u kakvom je siromaštvu kao dijete živjela. Cijeli imetak bespogovorno je ostavila mještanima maloga goranskoga gradića. Kako se nikad nije udavala niti imala vlastitu obitelj, Janet je izvršiteljem svoje oporuke imenovala Vilima Smiljanića, također Delničanina, koji je, kao i ona, s obitelji živio u Vancouveru.

- Još se dobro sjećam kad sam prvi puta susreo Janet te njezine roditelje Toma i Josipu. Nije prošlo ni mjesec dana otkako smo moja supruga Mira (79) i ja stigli u Vancouver, grad na zapadnoj obali Kanade. Jednog je dana zazvonio telefon, a na drugoj je strani bio Tom Majnarich, Janetin otac.

Kao pravi Delničanin pozvao nas je na ručak i time nam poželio dobrodošlicu - govori Vilim Smiljanić (80) o skromnoj goranskoj obitelji koja je radom i upornošću u tuđoj zemlji stvorila veliko bogatstvo.

Jedinica Janet je malo radila iako je voljela svoj posao. Roditelji su joj uvijek govorili da nema potrebe za tim jer su joj osigurali sve da može bezbrižno živjeti. Tako je i bilo. Iako su bili bogati, Majnarichi su uvijek živjeli skromno te su u tom duhu odgajali i Janet. Sebi nisu mnogo toga priuštili, ali su uvijek bili prvi kad je nekome trebalo pomoći.

- Za života su svega dva ili tri puta bili u Delnicama. Novac nikad nisu rasipavali i bezvrijedno ga trošili. Nakon smrti roditelja Janet ni sama nije znala koliko je ustvari bogata - kaže Smiljanić, koji se svojedobno sa suprugom Mirom iz Vancouvera odselio u Ontario.

Tada se njegov kontakt s Majnarichima pomalo izgubio. No kad su se prije 10-ak godina vratili u Vancouver, odlučio je potražiti Janet.

- Živjela je u staračkom domu i govorila kako je usamljena - prisjeća se Smiljanić ponovnog susreta s Janet. Ubrzo nakon toga sa suprugom je preuzeo brigu o sumještanki.

- Briga o Janet pod njezine stare dane bila je u neku ruku naše oduživanje njezinim roditeljima, prvenstveno ocu Tomu koji mi je, u trenucima kad sam i sam napustio domovinu, otvorio puteve nade, vjere i optimizma da se u tuđoj zemlji može komotno živjeti. Kroz život me je uvijek vodila pomisao da je on kao čovjek koji je završio osnovnu školu te bio priučeni stolar i tesar svojoj obitelji uspio stvoriti financijski obilan i neovisan život - govori Smiljanić.

Tom Majnarich je rano prestao raditi. Kupio je malu farmu na kojoj je pomalo gradio nove kuće i prodavao ih. Novac koji je tako zaradio ulagao je u dionice raznih tvrtki.

- Janet mi je znala reći kako je njezin otac sam vodio svoje financije i plaćao poreze. Vrlo je dobro poznavao financije, iako je imao tek osnovnoškolsko obrazovanje - rekao je Smiljanić, koji je u Janet stekao veliko povjerenje.

- Pod stare je dane bila prilično usamljena. Od moje je supruge i mene tražila da je češće posjećujemo. Jednom tjedno odlazili smo u restorane na večere, a obožavala je kinesku hranu - prisjeća se Smiljanić. Jednom mu je prilikom Janet u privatnosti svoje sobe u staračkom domu pokazala pisma koja joj je iz Delnica slao djed. A onda je izvukla i knjigu te pred Smiljanića stavila sve svoje bogatstvo.

- Kako sam je sve češće posjećivao, tako je među nama raslo prijateljstvo i povjerenje. Nikad nisam ni sanjao, a ni želio postati odgovornim za njezino bogatstvo. Janet mi je pokazala i oporuku u kojoj je sve do posljednjeg centa odlučila ostavila Sveučilištu, bolnicama, humanitarnim organizacijama u Vancouveru... Bilo mi je neobično što nigdje u oporuci ne spominje Delnice koje je toliko voljela - prisjeća se Smiljanić. Tada je shvatio da je Janet, u vrijeme kad je on živio u Ontariju, Delničanima poklonila 500.000 dolara za gradnju staračkog doma. To je bila želja njezina tada već pokojnog oca. Kad se ta ideja, unatoč njezinu doprinosu, nije realizirala, Janet se jako razočarala.

- Odluku da će sve ostaviti Vancouveru donijela je iz prkosa jer je bila ljuta na Delničane koji nisu ispoštovali njezinu želju. Dugo smo pričali o tome i nagovarao sam je da promijeni odluku. Jednog me je dana dočekala na vratima svoje sobe i tražila da je odvedem kod odvjetnika. Tada je promijenila oporuku i sav svoj novac ostavila građanima Delnica - rekao je Smiljanić.

Janet je tijekom života često bila sponzorom raznih humanitarnih organizacija, a Sveučilištu u Vancouveru dala je oko 100.000 dolara.

- Voljela je boraviti uz more, posebno kad su dani bili sunčani i topli. Hranila je labudove i patke. U domu je bila omiljena među osobljem, ali i stanarima. A onda je doživjela prvi srčani udar. Nažalost, ubrzo nakon toga doživjela je i drugi srčani udar. Iz doma smo je premjestili u bolnicu - prisjeća se Smiljanić kad se Janetino zdravlje naglo pogoršalo.

Iako su liječnici govorili da neće još dugo poživjeti, Janet se počela oporavljati. Vilim i Mira Smiljanić tada su odlučili otputovati u Delnice. Janet ih nije zaustavljala. Mjesec dana nakon što su stigli u Delnice, Vilima je nazvao Janetin odvjetnik i rekao mu da je Janet umrla u 99. godini.

- Pokopali smo je na groblju zajedno s njezinim roditeljima. Dok smo moja Mira i ja živi, na grob obitelji Majnarich u Vancouveru uvijek ćemo nositi cvijeće. Žalosti me pomisao tko će im nositi cvijeće kad nas više ne bude - kaže Smiljanić.

Dio novca koji je ostavila Delničanima već je utrošen u ustanove koje se skrbe za starije osobe, a dio za novu informatičku opremu za osnovne i srednje škole u Delnicima.

- Želja mi je u Delnicama urediti vidikovac koji se nalazi do skakaonice na Japlenškom vrhu. To je mjesto otkud seže najljepši pogled na Delnice nazvao bih ‘Janet Majnarich vidikovac’. Bila bi to lijepa zahvala prekrasnoj obitelji koja je Delnicama darovala oko deset milijuna kuna - zaključio je Vilim Smiljanić.

Delnice su joj uvijek nedostajale

Janet je uvijek komunicirala na engleskom jeziku. Hrvatski nije znala pisati. Pod stare je dane inzistirala da Smiljanić s njom razgovara na delničkom dijalektu. Na taj se način osjećala bliže kraju iz kojeg je potekla...