Još sam pod dojmom, emocije su tu. Ja se ne mogu samostalno kretati, a kamoli trčati. Nikad se nisam usudila ni pomisliti na ovako nešto, a sad smo nas dvije prešle više od 14 kilometara, govori nam Natalija Perin (17), vrsna slikarica i odlična učenica zadarske škole primijenjene umjetnosti i dizajna.
Iako zbog spinalne mišićne atrofije ne može samostalno hodati, uspjela je sa svojom razrednicom Marijom Kurtom (47) sudjelovati u međunarodnoj utrci Wings for Life proteklog vikenda u Zadru. I prevaliti 14,2 kilometara.
- Mogle smo nas dvije i dalje, ali smo stigle do iza Sukošana. Ovo nam je bilo prvi put, pa smo zapravo obje vrlo zadovoljne, nema potrebe za dalje. Plan je bio dostići 10 kilometara, ali smo i to premašile. Moram pohvaliti, uz Nataliju i njenu volju, cijelu ekipu iz škole koja je putem navijala za nas i naravno bodrila nas - govori profesorica, prekaljena trkačica i maratonka, sretna što je jednoj učenici ostvarila san.
- Ovo nam je bilo tek krštenje, nadam se da ćemo se i sljedeće godine naći na startu - rekla je Natalija koja unatoč svojim problemima nije klonula duhom.
Vrijedno uči i radi u školi koja je puna strukovnih predmeta. A ističe se iznimnim slikarskim sposobnostima. Priznala nam je da joj je najdraže slikati na akrilu, a slikanje je njezin način iskazivanja kreativnosti. Natalija je iz mjesta Kali na otoku Ugljanu i otac je svakoga dana doveze u grad. Tu je preuzima njezina pomoćnica u nastavi Katarina Golubović (40), koja je samo zbog Natalije postala asistentica.
- Ona je iznimno bistra i treba joj asistent, a ne pomoćnik. No po zakonu na njega ima pravo tek kad postane punoljetna. Škola, nasreću, ima lift, ali da dođemo do njega moramo proći četiri druge škole koje su u istoj zgradi. Da nema profesora koji puno se više trude jer imaju učenicu koja treba napraviti postolje dok nešto modelira, sve je to na nama. Dovoljno je reći da smo mi toliko oduševljeni Natalijom, njezinim duhom i energijom da nam ništa nije teško. No doista treba urediti stvari i riješiti problem zbog nje i svih drugih koji su sličnom zdravstvenom stanju - rekla je Katarina.
Pomažu i mnogi u Natalijinoj školi.
- U trku možete ako ste punoljetni, pa su brojni učenici samo volontirali kako bi nas podržali. Potrudili su se napraviti posebne majice na kojima je pisalo 'Utrka sa srcem' i 'Natalija i raska' - rekla je profesorica Marija koja jedva čeka sljedeću utrku.
Dok Natalija vrijedno uči, mnogo još toga treba poboljšati. Nije sve u trudu kolektiva, naime pred njom je previše prepreka koje tu ne bi trebale biti.
- Čekao se zadnji tren da je otac prebaci do broda, u Zadru ju je čekala Katarina. Natalija se radovala svakom trenutku utrke jer je sve išlo po našim planovima. Ali bez podrške roditelja, škole i nastavnika ovo ne bi bilo moguće. Zato zahvaljujemo svima na potpori i pomoći koju nam svakodnevno pružate - rekla je profesorica Marija. Razrednica i učenica tako su dokazale da je nemoguće itekako moguće, ako se na to odvažite. Beskrajno smirene, ali i radosne postignutim rezultatom, ovaj neobični trkaći tim sigurno je zaslužio medalju u kategoriji zlatnog srca. Iako su mnogi istrčali nekoliko puta duže rute, 14.200 metara zauvijek ostaje upisano kao velika pobjeda Natalije i Marije.