Pa, ja nisam jako stroga učiteljica, barem mislim da nisam. Kada radimo, volim da je mir i red i da se radi, ali volim i vrijeme kada razgovaram s djecom, kada idemo na klizanje, u kazalište, kino, priča nam je ovogodišnja dobitnica prestižne "Nagrade Ivan Filipović" u školstvu Ivana Dubovečak (44).
-Školstvo i društvo i na taj način pokazuju brigu o onima koji su svojom stručnošću, zalaganjem i uzornim radom pridonijeli unapređivanju odgojno-obrazovnog procesa i ugledu učiteljskoga poziva. Možete samo pretpostaviti što znači za učitelja kada dobije ovu nagradu za svoj rad. Veliki ponos i sreća - pojašnjava nam Ivana, inače profesorica hrvatskog jezika.
Preporuke kolega, učenika, zajednica
Ne krije zadovoljstvo time što je njena Osnovna škola Eugen Kvaternik upravo nju predložila za ovu nagradu.
- Sretna sam što je Učiteljsko vijeće prepoznalo moj rad i jednoglasno podržalo ravnateljičin prijedlog da upravo ja budem kandidat iz naše škole za godišnju "Nagradu Ivan Filipović" za 2020. godinu.
A kriterija za ulaskom u izbor za nagradu je zaista mnogo. Osim što se kandidati moraju isticati zapaženim rezultatima u teorijskom i praktičnom radu u odgoju i obrazovanju, važan je i uzoran ugled te ponašanje.
- Vrlo su važna pisma preporuke ljudi iz svih sfera života, kao i od kolega i kolegica. Bitno da se iz pisama preporuke vidi da je moj rad s učenicima prepoznat i vrednovan - priča nam Ivana. Ona se tim putem zahvaljuje svima koji su joj na tom putu pomogli, od kolega s posla, raznih zajednica i stručnih osoba, do vlastitih učenika čija pisma su joj razgalila srca, kako kaže.
Nagrada za dvije učiteljice
Iza sebe ima brojne projekte na kojoj sudjeluju njeni učenici. Tu su radijski projekt "Zvonjalica" na kojeg je ona izrazito ponosna, a vode je isključivo djeca osnovnoškolci. Taj projekt od početka vodi s prošlogodišnjom dobitnicom nagrade Marinom Mužek.
- Velika je stvar za jednu školu kada učitelj te škole dobije najveću nagradu koju možeš dobiti u odgoju i obrazovanju. A kada je dvije godine za redom dobiju učiteljice iz iste škole, to je velika čast i ponos za školu. Vjerujem da su svi u školi ponosni i sretni radi toga - otkrila je.
A koje projekte djeca najviše vole? Ivana kaže sve. Tu je i projekt "Učimo s četiri šape" u kojem pomoću terapeutskog psa Kote uče djecu hrvatskom jeziku.
- Moji su me učenici dočekali u školi pljeskom i zagrljajima, a poruke i čestitke roditelja i kolega stižu još i danas. To je najveća nagrada. Tvoji učenici koji te vole i koji vole hrvatski jezik i vole ga učiti.
Dobiti vrijednu nagradu nije lako. Bez pravih rezultata i strpljenja to nije moguće.
- Učiteljski posao nije posao, to je poziv. Ja sam oduvijek htjela biti učiteljica. I kako je Ivan Filipović rekao, da se deset puta rodim, deset bih puta bila opet učiteljica - zaključuje Ivana.