Škola je priča za sebe. Ima tu izvrsnih profesora, ali i kićenja tuđim perjem. Znam priču o jednom dečku te škole, vrlo nadarenom...On je zajedno sa jednim svojim prijateljem prijavio neku temu za maturalni rad(povezane teme). Profesor je bio oduševljen tom idejom i predložio da njihov zajednički projekt ide na natjecanje INOVA. Nakon toga su dečki bili prepušteni sami sebi i što se tiče rada i što se tiče financija. Na pitanje kako isprogramirati ovo ili ono profesorica je odgovarala: "Ne znam dušo". Sami su se snalazili, kopali po knjižnicama, tražili druge stručnjake...Mentor im nije pomogao doslovno NIŠTA ( jer jednostavno nije znao) Oni se ubijali da ostvare projekt...A sve troškove financirale su te dvije obitelji. Na kraju su dečki dobili GLAVNU NAGRADU. Kao nagradu dobili su pehar, ali je prijelazni pehar dobila i škola koja ničim nije njima pomogla. A ravnateljica na dodjeli nagrada nahvalila zasluge škole. Dobili su i nekakvu malu novčanu nagradu koju su međusobno podijelili ali koja nije ni približno podmirila njihove troškove. A njihov mentor dobio isto kao njih dvojica skupa. Mentor koji im ništa nije pomogao dobio je i ručak, a oni ne. Njihov rad išao je i na svjetsko natjecanje...naravno oni su ostali doma, a putovao je mentor. I tamo su dobili zlatnu medalju, televizija je došla u školu, a par minuta prije dolaska novinara ravnateljica je pitala dečke kako se koji od njih zove. Mislim da to govori sve. ravnateljici su puna usta samohvale, ali većinom ove nagrad3e imaju veze s talentom, sposobnostima i zalaganjem pojedinaca. Gotovo sam zaboravila...dan nakon što se saznalo da dečki imaju glavnu nagradu na Inovi ona profesorica "Ne znam dušo" ispituje jednog od njih programiranje i želi mu dati četvorku. Kako bi tek onda trebala ocijeniti sebe???