Ideal nastave matematike jest razvijati kod učenika matematičko mišljenje i zaključivanje te samostalnost u radu. Naime, funkcionalno mišljenje važno je za razvoj konceptualnog razumijevanja matematike. 

Teorija učenja predstavlja teorijski okvir unutar kojeg se biraju nastavne strategije, metode i aktivnosti. Složenost proizlazi iz mnoštva nastavnih metoda u svim njihovim varijantama. U suvremenom obrazovanju sve se više rabe informacijske tehnologije. 

Simultanom uporabom komunikacijske i informacijske tehnologije jačaju se kompetencije i samostalnost učenika.

Temelj na kojem počiva moderna nastava su transformacije. Reformirana nastava matematike nastoji unijeti one sadržaje koji se danas primjenjuju i prijeko su potrebni. Nudi se tako oblik rada s učenicima koji ih motivira za usvajanje matematičkih apstrakcija. 

No nužno je dati osnovna znanja koja su temeljna svim učenicima neovisno o izboru njihova budućeg školovanja. Dakako, niti jedna teorija učenja ili izvođenja nastave nije univerzalna. U svakom slučaju nastavu matematike trebalo bi primjenjivati na ovaj način. U suvremenoj školi učenik nije pasivni promatrač nego ima vlastite ideje i argumente. Iz toga proizlazi da je aktivno učenje misaona aktivnost učenika pri kojoj on sam dolazi do novih spoznaja. 

No tradicionalna nastava naglašava sadržajni aspekt učenja, čime se fokus stavlja na memoriranje pojmova, pravila i zakona... To podrazumijeva da nastavnik ima monopol nad odgojno-obrazovnim procesom. Strategija učenja je aktivno učenje. Tranzicija s tradicionalne na aktivnu nastavu podrazumijeva nove metode koje se koriste mogućnostima novih tehnologija. Otuda imamo brojne strategije učenja i nastave što čini inovativni korpus. Ipak, ključ za aktivnije učenike jest u psihološkoj strani nastave, i to u njezinoj emocionalnoj strani. 

Današnji učenici s lakoćom mogu savladati većinu nastavnih sadržaja bez ulaganja velikih napora samo ako su dobro motivirani. Otuda tvrdnja da učenje, pamćenje i motivacija čine jedinstven proces. Učenik otkriva smisao onoga što čita i što uči te pamti činjenice. Aktivnim učenjem đaci razvijaju potencijale koji u njima postoje, što je bitno u njihovu razvoju.

Nastavni modeli kao derivati teorija učenja: biheviorizam, kognitivizam i konstruktivizam međusobno se isprepliću i potpomažu. 

Od aktivnih nastavnih metoda implementiranih u suvremenu nastavu važne su rad u grupama, razgovor s ekspertima, simulacije i igre, učenje kroz projekt (rad), praksa... Dakako, aktivno učenje predstavlja temelj i preduvjet za primjenu e-učenja, a ono predstavlja osnovu na kojoj počiva modernizacija nastave. U novijoj literaturi nudi se negativna definicija tradicionalne nastave, u smislu da sve što nije inovativno naziva se tradicionalno. 

No, tranzicija na interaktivnu nastavu jedan je od ključnih faktora za ostvarenje ciljeva EU strategije “Europa 2020” uopće. Europske tendencije vrše prelazak na interaktivnu nastavu, koja od učenika zahtijeva da se aktivno bavi problemom učenja.

Dakle, umjesto pasivnog prijema znanja (vještina i navika) razvijaju se kognitivne vještine, kritičnost i smostalnost. Dok tradicionalna nastava ne implicira uporabu naprednih tehnoloških sredstava, interaktivna ulazi u digitalnu domenu. Cilj učenja povezan je s tehnološkim unapređenjem u nastavi, što sugerira strategija EU. 

On definira interaktivnu nastavu kao pedagoški ansambl. Budući da je nastava matematike u nas u standardnom zaostatku za EU, valja je nužno uskladiti s njom. Starim problemima u matematici moramo pristupiti na novi način. Otuda, zaključujemo – interaktivna nastava predstavlja istraživački interaktivni korpus. 

Ona jasno opisuje i specificira organizaciju nastavnih aktivnosti uz uporabu softverskih alata za realizaciju programa. Uz kurikulumski pristup, primjenjujući dostignuća: pedagogije, psihologije, filozofije, didaktike.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.