Dragutin Dimitrijević Apis, šef srpske vojne obavještajne službe, a ujedno i tajne velikosrpske organizacije Crna ruka, bio je glavni organizator sarajevskog atentata u kojem je ubijen Franjo Ferdinand.
O životu moćnog i opasnog Apisa kao i njegovom planiranju atentata na austrijskog nadvojvodu piše David Mackenzie u svoj djelu Apis: Čovjek koji je izazvao Prvi svjetski rat.
Potpukovnik Dimitrijević krajem 1913. postavljen je za šefa Obavještajnog odjela srbijanskog Glavnog stožera. Pola godine kasnije u Franju Ferdinanda puca Gavrilo Princip.
Apis: Nadvojvodu silom treba ukloniti
- Tog proljeća Dimitrijević se bavio pripremama za to da nadvojvoda Franjo Ferdinand u Sarajevu bude 'pozdravljen' kako i priliči. Dimitrijević i Pašić bili su suglasni da je Srbiji potreban mir, ali su imali različita mišljenja o tome kako ga je najbolje postići. Nikola Pašić, političar, bio je za opreznu i pomirljivu politiku. Dimitrijević, nacionalni revolucionar, videći u nadvojvodi glavnu prepreku miru, zaključio je da ga treba silom ukloniti.
Smatrao je vojvodu sposobnim i dinamičnim vođom, koji se spremao da prvi udari i slomi Srbiju, kako bi tako dokrajčio njeno vodstvo u južnoslavenskom nacionalnom pokretu.
U Dimitrijevićevim očima Franjo Ferdinand bio je nezamjenjivi predvodnik 'ratoborne struje' u Austriji, jedini od svih austrijskih vođa koji je bio kadar obnoviti Dvojnu Monarhiju koja se raspadala. Ako ujedini južnoslavenske stanovnike svoje monarhije pod jedinstvenom i koordiniranom upravom, nadvojvoda možda zaustavi osipanje austrijske moći i okruži Srbiju austrijskim teritorijima.
Mladi i snažni Franjo Ferdinand umjesto 84- godišnjeg Franje Josipa na austrijskom prijestolju u nedogled će odgoditi ujedinjenje Srba.
Dimitrijević je u skorom nadvojvodinom posjetu Sarajevu i istodobnim austrijskim vojnim manevrima u istočnoj Bosni vidio početak invazije na Srbiju i daljnjeg austrijskog napredovanja na jug, sve do Soluna.
Dimitrijević je vjerovao da će mir zauvijek biti osiguran bude li nadvojvoda uklonjen - objašnjava Mackenzie u svom djelu te navodi da je nakon pobjede u Balkanskim ratovima srpsko samopouzdanje bilo u usponu.
'Posjet nadvojvode smišljen je da ponizi i uvrijedi Srbiju'
- Srbi više neće zatvarati oči pred austrijskim provokacijama. Službeni posjet habsburškog prijestolonasljednika glavnom gradu Bosne i Hercegovine na obljetnicu Kosovske bitke (1389.) zajedno sa manevrima na Drini, kao da je namjerno bio smišljen da uvrijedi i ponizi Srbiju. Mladi Srbi, čiji su nacionalni osjećaji pretjerano nabujali nakon nedavnih uspjeha, neustrašivo su gledali u budućnost. Sad više ništa nije izgledalo nemoguće pa ni pobjeda nad Austro-Ugarskom za koju su mnogi Srbi mislili da je na samrti, poput Turske. Nedvojbeno su takve ideje, koje su u to vrijeme kolale Beogradom, utjecale na Dimitrijevića - smatra Mackenzie.
Dimitrijević je uvjerio mladobosanace i omogućio im da izvedu svoje historijsko djelo tako što im je omogućio prelazak iz Srbije u Bosnu. Ti su se mladići spontano i dobrovoljno pripremali da budu žrtvovani i pripadali su bosanskim revolucionarnim skupinama, ali Apis je usmjerio njihovu spremnost prema pravom cilju.
Bosanski đaci namjeravali su poubijati visoke predstavnike austrijske vlasti u Bosni, a njihova mržnja najviše je bila usmjerena na Oskara Potioreka, guvernera BiH. Dimitrijević ih je uvjerio da 'zmiju treba udariti u glavu' tako što će ubiti Franju Ferdinanda, a ne bosanske guvernere i generale koji mogu biti zamijenjeni drugima.
Uklanjanje nadvojvode, uvjeravao je Dimitrijević, bit će sudbonosno za obnovu i reorganizaciju Monarhije i glavna prepreka ujedinjenu Srba bit će uklonjena.
Nisu vjerovali da će atentat izazvati rat
Dimitrijevićevo pismo Visokom sudu za časnike u Solun 1917. koje se dugo držalo u tajnosti snažno je potvrdilo njegovu vodeću ulogu u sarajevskoj uroti. U njemu između ostalog stoji:
'Rade Malobabić je proveo u djelo moje instrukcije , organizirao atentat i proveo ga u djelo. Njegovi glavni sudionici bili su u mojoj službi i dobivali male honorare koje sam im slao preko Malobabića.'
Inače, Malobabić je bio najbolji Dimitrijevićev agent za uspostavu veza sa južnim Slavenima i pripremanje nacionalne revolucije.
No, ni Dimitrijević, kao ni većina Srba, uvjeren je David Mackenzie, nije vjerovao da će sarajevsko umorstvo izazvati rat. Sve do austrijskog ultimatuma Srbiji su prevladavali razboritost i opreznost. Čak je i ultranacionalistički list Pijemont izbjegavao hvaliti sarajevske atentatore, smatrajući da je Principov čin posljedica ugnjetavanja u Bosni i Hercegovini
'Njegov je čin shvatljivo i prirodno pao baš na Dan svetog Vida(Vidovdan, obljetnicu Kosovske bitke), ali nitko u Srbiji ne veliča ono što je učinio'.
Militaristički nadvojvoda, tvrdio je Pijemont, ignorirao je južnoslavenske težnje u Monarhiji. Hoće li njegova smrt dokrajčiti nepromišljenu politiku austrijskih militarista? Ili će Austrija popustiti demokratskim zahtjevima našeg demokratskog doba, ili će nestati' najavio je list.
- Budući da je Beč inzistirao da Srbi bezuvjetno moraju prihvatiti ultimatum u kojem su tražili da austrijski istražitelji provedu istragu na području Srbije, Srbi nisu prihvatili. Prihvatili su većinu zahtjeva ali su tražili da istragu u umorstvu provodu oni i da će kazniti krivce. Austrija na to nije pristala. Dimitrijević je shvativši da se sprema rat odmah krenuo da osigura mobilizaciju bez zastoja - piše u svojoj knjizi Mackenzie.
Nakon atentata na prijestolonasljednika i njegovu suprugu Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji čime službeno počinje Prvi svjetski rat u kojem je poginulo više od 20 milijuna ljudi.