‘Znam tko mi je ubio muža’, rekla je Janja Žilić i izgovorila ime i prezime svojih bivših susjeda u Podgrađu kraj Benkovca - Steve Ivaniševića i Nebojše Baljaka. Dodala je da je dvojac klao ljude po Škabrnji za vrijeme Domovinskog rata i da su još na slobodi.
Janju smo potražili u njenoj kući i to nakon što je Zoran Tadić (59), Srbin kojeg se tereti da je 18. studenog 1991. sudjelovao u ubojstvu 43 civila i branitelja u Škabrnji, rekao za srpske Vesti da mu je žao samo jedne krive procjene nakon koje je bilo ljudskih žrtava. A među njima i Janjin muž, Nikola Žilić.
- U rujnu 1991., nekoliko dana po dolasku, otišao sam u Podgrađe i susreo se s jednim od najbogatijih i najuglednijih ljudi tog mjesta - Nikolom Žilićem. Sinovi su mu ranije otišli u Zadar, što sam apsolutno razumio, a on je ostao sa suprugom Janjom i 12-godišnjom kćerkom.
Ništa nije vrijednije od života
Dugo smo razgovarali, gotovo svaki dan sam dolazio i uvjeravao ga da utječe na ostale Hrvate da ne napuštaju svoje domove jer nikome nije u interesu da oni odu. I dalje me proganjaju njegove riječi: ‘Zorane, samo tebi vjerujemo. Ako kažeš da idemo, mi ćemo otići. Ništa nije vrednije od života’. Tada sam mu govorio ono u što sam bio apsolutno bio uvjeren, a u to sam uvjeren i sada - da većina Srba ne mrzi susjede Hrvate i da ne žele da oni napuste domove. Nažalost, uvijek ima budala. Ne mogu prežaliti što ga nisam drugačije savjetovao, a imao sam priliku za to, 19. ožujka 1992., samo dva dana prije nego što su ga brutalno ubili - kazao je Tadić za Vesti.
Zadarska je policija, nakon novih saznanja, podnijela kaznenu prijavu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika protiv Zorana Tadića 18. siječanja ove godine te je sve proslijedila splitskom županijskom DORH-u.
- Napravili su kapelicu u spomen mome suprugu Nikoli na mjestu gdje su ga ubili. I to je to. Nitko ni za što nije odgovarao i nikakve odštete civilni stradalnici nisu dobili. Dala sam iskaze gdje god je trebalo, pa i na vojnom sudu, ali ništa od toga - rekla je Janja.
Rasplakala se zbog lančića
Pitali smo je za lančić po kojem je prepoznala ubojice svojeg muža. Rasplakala se.
- Dolazili su kod mene na večeru s tim lančićem oko vrata. Došlo bi ih po 15 ili 20 i morali smo im kuhati, inače bi sve porazbijali. A dolazili su često. Noću nismo smjeli spavati u kući, nego smo ležali među grmljem u šumi jer su ubijali po kućama - samo to je uspjela reći ispred kuće u Podgrađu dok je suze nisu zaustavile.
Tadić je inače pobjegao iz Australije u Srbiju kako ga otamo ne bi izručili hrvatskom pravosuđu.