Pero Lukić (44) iz Novog Virja, jedan od najstrašnijih zločinaca moderne hrvatske povijesti koji je iz koristoljublja 2011. godine zajedno s partnericom, sada pokojnom Maricom Duvnjak, omamio i pored Križevaca živog zapalio imućnog zagrebačkog umirovljenika Hrvoja Filipovića (71), nema mira niti u zatvoru gdje služi 35 godina zatvorske kazne zbog ubojstva, piše Podravski.
U zatvoru je svakodnevno fizički maltretirao zatvorenika osuđenog zbog spolnog zlostavljanja djeteta zbog čega je osuđen na godinu dana zatvora.
Kako se navodi u presudi Općinskog suda u Varaždinu koja je nedavno na Županijskom sudu proglašena pravomoćnom, Pero je u varaždinskom zatvoru svakodnevno tjelesno maltretirao svog cimera pedofila.
Tukao ga je šakama po leđima i glavi, osobito u predjelu lijevog oka. Dvaput ga je sleđa koljenom udario u lijevu stranu tijela i teško ga ozlijedio. Zatvoreniku pedofilu slomio je rebra, a osim te teške ozljede, zadobio je krvni podljev bjeloočnice oka, nagnječenje prsnog koša i krvni podljev slabina.
Nepravomoćnom presudom donesenom u travnju prošle godine Pero Lukić je presudom Općinskog suda osuđen na godinu i četiri mjeseca zatvora, no žalio se na presudu. Županijski sud mu je u rujnu prošle godine djelomično prihvatio žalbu i kaznu umanjio na godinu dana zatvora.
Svakodnevna tortura
Njegov cimer na sudu je opisao torturu tijekom sedmomjesečnog boravka u varaždinskom zatvoru sve dok ga Pero nije ‘riješio’ tako da mu je potrgao rebra.
– Kada sam bio u šetnji, drugi su zatvorenici koji su bili sa mnom u sobi pročitali moje papire i tako saznali zašto sam u zatvoru. Nakon toga uslijedila su maltretiranja, prijetnje, šamaranja, batine – kazao je Perin cimer, inače osuđeni zlostavljač malog djeteta.
Kazao je kako su u zatvorskoj sobi bila šestorica. Verbalne prijetnje i maltretiranja trpio je svakodnevno od petorice, samo ga zatvorenik Ivan nije vrijeđao. Zatvorenik Zdravko je, kako kaže, malo maltretirao, ali ne fizički, dok su najžešći prema njemu bili Zlatko O. i osuđeni Pero Lukić.
Sve otkrila liječnica
– Zlatko me je šamarao, a Pero uz to i često fizički napadao. Znao mi je u kupaonici staviti mokri ručnik oko vrata i stezati ga gurajući mi glavu u kantu s vodom da vidim koliko ću dugo izdržati. Osim toga, kada sam čistio sobu, znao me je udarati rukama i nogama u rebra. To se ponavljalo kroz više dana. Trpio sam zlostavljanja jer mi je Pero rekao da nikome o tome ne smijem reći. Trpio sam bolove, bio u strahu sve dok zatvorska liječnica nije vidjela da imam krvavo oko. Rekao sam da je to od vode kada sam se umivao, no nije mi vjerovala. Pozvala me je u sobu, rekla da se skinem i vidjela da mi je tijelo puno modrica. Nakon toga sam otišao na hitnu. Zlatko to nije učinio kada me on samo šamarao. Pero, kada me udarao, udarao me je ne jednom, nego više puta. Znao me je udariti tako snažno da sam ostao bez daha. Branko me je jednom tako udario u uho da mi je ono nateklo i u njemu je bila sukrvica – kazao je zlostavljani zatvorenik i objasnio zašto je sve to trpio tako dugo.
– Prijetili su mi da će mi razrezati žile na spavanju ako ih prijavim, a kako su prijetili da će me ubiti, nisam tražio premještaj jer sam ih se bojao – kazao je na sudu oštećeni zatvorenik. Svjedok zatvorenik koji je bio s njima kratko u sobi nije vidio zlostavljanja, ali je potvrdio kako mu se izrugivala cijela soba zbog kaznenog djela koje je počinio – seksualnog zlostavljanja djeteta.