Za točno dva mjeseca na slobodu izlazi Ivan Bulj (61) iz Sinja, ubojica Anđele Bešlić (16). On je pravomoćno osuđen na 22 godine zatvora, a sada u Kaznionici u Turopolju služi zadnji dio svoje kazne. Radi se o kaznionici poluotvorenog tipa odakle je premješten u siječnju prošle godine iz kaznionice zatvorenog tipa u Glini, piše Slobodna Dalmacija.
Bulj je početkom ožujka 2002. oko tri sata u noći na prijevaru ukrcao u vozilo Anđelu Bešlić, govoreći joj kako će je odvesti kući. Anđela se pješice vraćala kući s koncerta, a Bulj je tijekom vožnje unatoč njezinu protivljenju, skrenuo s ceste i odvezao je na nepristupačan predio Vidovo kod Suhača.
U prvobitnoj optužnici je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu teretilo Ivana Bulja i za silovanje. Međutim, zbog promjena koje su nastale na tijelu tijekom razdoblja dok ju još nisu pronašli, nije bilo jasnih dokaza za taj dio optužnog akta te je oslobođen krivnje za seksualno nasilje.
Tijelo je bilo u toliko lošem stanju da su djevojku identificirali s pomoću otiska prsta. Na Županijskom sudu u Splitu Bulja su osudili za teško ubojstvo maloljetne osobe na 27 godina zatvora. Vrhovni sud je kaznu kasnije smanjio s 27 na 22 godine uz obrazloženje kako kazna ne smije biti odmazda društva i zbog olakotne okolnosti da je optuženik Ivan Bulj roditelj.
Sam slučaj je od početka pratio niz kontroverzi pa tako i u samom startu kada se tvrdilo da policija nije odradila dobar posao u sklopu potrage za djevojkom dok se vodila kao nestala. Kada je nakon mjesec dana slučajni prolaznik našao tijelo u jami 500-tinjak metara od njene kuće još više su se pojačali prigovori na nedostatke u policijskom angažmanu.
Govorilo se kako se sinjska policija vodila pretpostavkom da je djevojka pobjegla od kuće, kako se najčešće i nagađa kada su u pitanju tinejdžeri, pa samim time nisu potrazi pristupili dovoljno ozbiljno. Još poraznije je bilo što se Ivan Bulj sam predao, dakle njegovo uhićenje nije bilo rezultat rada istražitelja zločina.
Bulj je tada bio direktor Radio Sinja i član sinjske Hrvatske kršćanske demokratske unije te u jednom razdoblju i čovjek zadužen za promidžbu Alke. Smatralo se kako policija nije dovoljno pažnje posvetila dokazima koji su ukazivali na njega zbog ugleda koji je uživao prije mučkog zločina.
Kada su ga priveli zbog ubojstva, Radio Sinj mu je dao otkaz, a isključili su ga i iz podružnice HKDU-a te Viteškoga alkarskog društva. Na sve te odluke Ivan Bulj se žalio te je tražio isplatu četiri zadnje plaće, Radio Sinj je odgovorio protutužbom tražeći od njega 26.605 kuna za koje su tvrdili da je ukrao od njih.
Zatim je tijekom policijske istrage osim njega bio prijavljen, a kasnije i optužen njegov rođak, sada pokojni, za kojeg se tek nakon dva suđenja dokazalo kako je zbog noge u longeti fizički bilo nemoguće da sudjeluje u zločinu. Osim toga je u njegovu korist svjedočio i sam Ivan Bulj nakon što je već bio pravomoćno osuđen te je njegov iskaz imao odlučujući značaj za oslobađanje, naveo je sud u presudi.
Do osuđujuće presude za Bulja došlo je na temelju zatvorenog kruga indicija jer materijalnih dokaza nije ni bilo ili su bili neupotrebljivi kao temelj presude. Radilo se o majici koju je Ivanu Bulju oprala rođakinja, ali se naknadno pokazalo da je uprljana u tučnjavi dva tjedna nakon nestanka Anđele Bešlić.
Zatim je tu bio pokrivač iz osobnog automobila Renault 4 od ubojice kojeg su izuzeli tek mjesecima kasnije, nakon što je opran više puta, te vlas kose koja se nije mogla povezati sa žrtvom jer nije imala korijen. S druge strane, Ivan Bulj se sam predao te u izjavi u policiji sve priznao, do u detalje, čak i seksualno nasilje.
Odmah nakon što se saznalo za njegov zločin, supruga ga je napustila i s djecom se odselila na drugo područje. Na prvom suđenju su obojica proglašeni krivima za silovanje i ubojstvo da bi na drugom 2005. godine Ivan Bulj bio oslobođen optužbe za silovanje, a osuđen na 27 godine zatvora za ubojstvo.
Tada je njegov rođak oslobođen obje optužbe. Vrhovni sud je potvrdio osuđujuću presudu za Ivana Bulja, ali je smanjio kaznu na 22 godine dok je za njegova rođaka ukinuo i vratio na ponovo suđenje. Rođak je ponovno oslobođen 2007. godine i ta odluka je postala pravomoćna. U međuvremenu je Ivan Bulj bio na služenju kazne u zatvoru u Lepoglavi odakle je dovođen na suđenje svom rođaku kao svjedok.
U istom zatvoru je predvodio i štrajk glađu zatvorenika nezadovoljnih prehranom pošto je kao obrazovaniji među njima pisanim putem mogao najbolje izraziti razloge nezadovoljstva. Kasnije su ga prebacili u Glinu pa u Turopolje.
Tijekom izdržavanja kazne je nakon odsluženja polovine kazne više puta tražio uvjetni otpust, ali mu nikada nije odobren. Prijedlog za uvjetnim otpustom mogu podnijeti zatvorenik, njegov opunomoćenik, članovi obitelji zatvorenika i državni odvjetnik. U njegovu slučaju uvjetni otpust bi tražio on ili njegova obitelj.