Ne znam što da mislim, ne spavam, imam noćne more. Jako mi je teško sve to. Uopće to ne mogu spojiti s Damirom, da bi on to učinio, govorila je na sudu I. B., bivša djevojka Damira Keleminčića (65) optuženog da je ubio susjedu Slavojku Senišin (76) i tijelo zakopao u bunaru kako bi se domogao njezina stana.
Dok je slučaj svjedokinju kako govori o njegovu karakteru, Damiru su suze krenule na oči. Tvrdi da zločin nije počinio.
- Bili smo u vezi dvije godine, od kolovoza 2020. do uhićenja te smo ostali u kontaktu do proljeća 2023. O predmetu ovog postupka znam samo iz medija. Tu ženu nisam poznavala. Damir mi je samo jednom, nevezano, spomenuo da je tamo u njihovoj kući živjela jedna žena koja je nestala. Za tu kuću također je samo jednom, usputno, rekao da je otkupio neke dijelove kuće i da još nešto treba otkupiti. Nije govorio od koga, ni kad i pod kojim okolnostima je to otkupio - iskazivala je svjedokinja.
Dodala je da je Damir bio izrazito dobar i miran čovjek, spreman svima pomoći.
Keleminčićeva sestra L. Đ. odlučila je iskoristiti zakonsku blagodat i ne svjedočiti u postupku protiv svog brata.
Njegov bratić Z. K. nije imao tu mogućnost, no o samom predmetu, kazao je, ionako ne zna ništa.
- Nemrem vjerovati da se to dogodilo. U kvartu se pričalo da je ta ženska nestala, ja s njom nisam bio u kontaktu. Sjećam je se iz djetinjstva, zvali smo je Ruskinja iako je bila Ukrajinka- svjedočio je Z. K.
S bratićem se, kazao je, nije baš družio.
- Dobar je bio dečko. zarađivao je kao skiper, praktički ga doma nije ni bilo, a ja nisam pitao koliko zarađuje. Znam da je imao vikendicu u Rugvici koju je kupio, a živio je s ocem u Dinarskoj ulici u Zagrebu - rekao je Keleminčićev bratić.
Keleminčića terete da je između listopada i studenoga 2011. u Dinarskoj ulici u Zagrebu prišao s leđa Slavojki Senišin, koja je živjela sama u stanu od 72 kvadrata na prvom katu kuće u kojoj je stanovao, i zadavio je žicom. Ruke i noge potom joj je vezao selotejpom, a tijelo zamotao u tepih te ga prevezao do svoje vikendice u Prečnom. Tamo ga je bacio u bunar u dvorištu i zatrpao građevinskim otpadom, a površinsko okno bunara kasnije maknuo i premjestio ispred vikendice kako bi prikrio mjesto gdje je sakrio tijelo.
Slavojkin nestanak policiji je 5. studenoga 2011. prijavio njezin sin. Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina kako bi mu se susjeda proglasila mrtvom. Potom je 20. rujna 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Priložio je ugovor u kojem je sebe neistinito, tvrdi tužiteljstvo, naveo kao kupca stana Slavojke Senišin. U tom lažnom ugovoru pisalo je da je stan kupio 7. lipnja 2005., a čak je bio ovjeren i kod javnog bilježnika. Keleminčić je požurivao uknjižbu, koja je i provedena 16. siječnja 2017., nakon čega je provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina.
Tijelo žrtve policija je pronašla u rujnu 2022. u bunaru u Prečnom na dubini od sedam metara. Osim za teško ubojstvo, keleminčić je optužen i da je krivotvorio ugovor o kupnji stana.
Budući da je sud naložio grafološko vještačenje potpisa Slavojke Senišin na spornom ugovoru, sutkinju Željku Skomeršić zanimalo je gdje su preostala tri originala tog ugovora.
- Navodi se da je ugovor sklopljen u četiri primjerka. Mi smo s Općinskog suda u Zagrebu pribavili jedan original ugovora, znate li Vi gdje su ostali? - pitala je optuženog.
- M. J. je uzeo dva primjerka i ja sam uzeo dva. Jedan sam predao sudu za potrebe zemljišno-knjižnog postupka, a ne znam gdje je drugi. Moguće da je među dokumentima koje je moj sin predao mom branitelju - rekao je Keleminčić, a odvjetnik Arnold Čada obvezao se provjeriti te ugovor dostaviti u spis ukoliko ga pronađe.