U nastavku suđenja Dinu Kulišeku za brutalno ubojstvo Ivana Jagodića i pokušaj ubojstva Meriem Demo u Crikvenici prije četiri godine, svjedočilo je svih sedam vještaka psihijatra i psihologa iz Vrapča, Popovače i zasebnog tima Klementine Ružić, čiji su nalazi dijametralno oprečni tj. suprotni u zaključcima da li je okrivljenik za vrijeme ubojstva bio ubrojiv ili ne.
Naime, nalazi psihijatrijskog tima iz Vrapče smatraju kako je Kulišek za vrijeme ubojstva bio neubrojiv, a ostala dva psihijatrijska tima smatraju da jest.
Na upit suca kako tumačiti okrivljenikovu neubrojivost tempore incriminus uzimajući u obzir da se isti sjeća ubojstva žrtve, koju je usmrtio s 40-tak uboda nožem, ali ne i napada na žrtvinu djevojku Demo, kojoj je također zadao ubode i posjekotine nakon kojih se pravila mrtva, psihijatar Miroslav Gareta iz Vrapča konstatirao je kako je upravo takav vid ponašanja karakterističan za osobe s poremećajem ličnosti, točnije kod shizofrenije za koju tvrdi da boluje okrivljenik.
- Kod ovakvih osoba postoje dva ili više dijelova jedne ličnosti, koje se bore unutar iste. Selektivno sjećanje kod kompleksnog događaja stoga sasvim je moguće - kazao je Gareta te objasnio i kako je Kulišek nakon ubojstva pokazao, nezreli, gotovo dječački obrambeni mehanizam u pokušaju prikrivanja djela na način da se otuširao, sakrio krvave tenisice, otišao u šetnju i zapalio džoint, što je uobičajeno kod vrlo teških trauma gdje dolazi do negacije i izolacije od počinjenog ne/djela.
Na upit jesu li vještaci u praksi imali ijedan slučaj da se osoba koja je izvrnuta glasovima imperativne prirode pa čak i do te mjere da nekog ubije, ujedno čuje glasove smiješnog sadržaja koji bi je istovremeno navodili na smijeh, vještaci iz Vrapča smatraju da je to moguće jer se radi o najtežem psihičkom poremećaju i raspadu ličnosti dok ostala dva tima tvrde da im nije poznato da bi bolesna osoba istovremeno bila pod utjecajem glasova loših i smiješnih sadržaja.
Raspravljalo se i o tome da li liječenjem antipsihoticima takvi glasovi mogu prestati ili se smanjiti u Vrapču smatraju da je to kod većine bolesnika točno, no da i neki ne moraju pozitivno reagirati na lijekove. Točnije, u praksi kod njih 60% halucinacije potpuno nestaju, kod 30% se umanjuju, a tek kod 10-tak posto ostaju trajne.
Na upit suca kako struka procjenjuje da je Kulišek žrtvu smatrao sotonom, a ipak se družio s njim, tim iz Vrapča tvrdi kako je osoba pod utjecajem psihopatoloških domena u konfuznom stanju gdje neko vrijeme može bježati od osobe koja predstavlja prijetnju, a već drugi čas želi biti s istom i riješiti što smatra spornim.
No ostali vještaci ne slažu se s tom konstatacijom i tvrde da osoba koja osjeća strah od “sotone”, onda od iste bježi i ne bira hoće li se s njim družiti ili ne.
- Isto pitanje postavila sam Kulišeku u jednom razgovoru, a on mi je odgovorio da mu je bilo lijepo družiti se s Jagodićem te da mu nije smetalo to što je on “virtualna sotona” - kazala je psihologinje Tia Žarković Palijan iz Popovače.
Psihijatri iz Vrapča komentirali su i podatak da je Kulišek i prije ubojstva razmišljao o počinjenju ubojstva, no taj nalaz smatraju kontradiktornim.
Nakon današnjeg suđenja Županijski sud u Rijeci predložilo je novo psihijatrijsko vještačenje koje će obaviti medicinski fakultet u Zagrebu.