Istražili smo tko su monstruozni ljudi čiji su zločini ledili krv u žilama javnosti u posljednjih 50 godina. Ubojice, silovatelji, sadisti izvirali su iz mirnih i običnih ljudi kojih se nitko nije bojao. Svoje sredine pretvarali u mjesta užasa te žrtve i obitelji zauvijek ranili svojim postojanjem. Tijekom ljeta objavljujemo najbolje priče...

Vozač kamiona Čedomir Matijević pet dana se nije pojavio na poslu. Policija je pokucala na njegova vrata na periferiji Karlovca 5. ožujka 1983. godine. Obili su vrata jer im nitko nije otvarao. Dočekao ih je težak i ustajao zrak. I tišina.

Čedomirovo tijelo ležalo je u kuhinji, odmah kraj ulaznih vrata. Oko glave bila je lokva krvi, a zidovi su bili poprskani. Snježana, beba od osam mjeseci, ležala je na trbuhu u krevetiću u spavaćoj sobi. Glava joj je bila deformirana i krvava. Na drugom kraju sobe ležala je mrtva 2-godišnja Dragana. Ubojica ju je pokrio dekom. Nakon što su policajci obili šupu pronašli su tijelo Čedomirove supruge Slavice. 

Zadužio se žrtvi deset puta više nego što je zarađivao

Policajcima je postao sumnjiv Čedomirov kolega Dušan Kosić jer se pretjerano zadužio. Uhitili su ga 30. ožujka iste godine. Brzo je priznao da je ubio obitelj. 

U njegovom kamionu pronašli su popis ljudi kojima je bio dužan. Među imenima je pisalo i ime Čedomira Matijevića. Dugovao je žrtvi 155.000 dinara, a plaća mu je bila 14.000 dinara. 

Dušan je vratio dugove šestorici drugih treći dan nakon nestanka Čedomira. Platio je i zaostale rate kredita. 

Priznao je ubojstva policajcima, a zatim i istražnom sucu. 

Ubojica je vidio gdje je Čedomir spremio novac

Otišao je kod Čedomira posuditi nešto novca. Dao mu je 2000 njemačkih maraka, a ostatak spremio u ormar. Dušan se vratio u njegovu kuću dok je Čedomir bio na poslu. Sačekao je da Slavica ode u šupu i ukrao ostatak novca. 

Tada je shvatio da će Matijevići znati tko ih je  pokrao. Krenuo je za njom. Uzeo je željeznu šipku i udario je nekoliko puta po glavi. Nesretnu Draganu je zadavio, a bebu tukao pepeljarom po zatiljku. 

Pronašao je sjekiru, sjeo u kuhinju i čekao Čedomira. Udarao ga je dok se god micao. Krpom je pobrisao krv. Ponio je krvavu krpu, ključeve od šupe i od kuće. Nekih 100 metara od kuće bacio je krpu u živicu, a ključeva se riješio kraj groblja. 

Prvo priznao, a zatim izmislio nepoznatog muškarca

Policajci su dan kasnije organizirali rekonstrukciju. Dušan je surađivao. U detalje je opisao stravične zločine i pokazao gdje se riješio dokaza. Sve su pronašli tamo gdje je pokazao. 

Ipak, na suđenju u rujnu 1983. godine sve je porekao. Tvrdio je kako je došao vratiti novac. Nepoznati muškarac, koji se predstavio kao Milan došao je deset minuta kasnije. Nakon što je Dušan otišao, Slavica i Milan su ostali u kući. 

Osudili ga na temelju indicija

Iako ga nitko nije vidio na mjestu zločina, sudac je povjerovao ranijem priznanju. Ovo je ujedno i jedini slučaj osude za višestruko ubojstvo na temelju indicija. 

Okružni sud u Karlovcu osudio ga je u listopadu iste godine na smrtnu kaznu. U veljači 1987. godine, kazna je izvršena. Bila je to posljednja smrtna kazna izvršena u bivšoj Jugoslaviji.