'Matori izlazi van, gdje su ti sinovi? - kazali su prije nego su mog oca Stjepana odveli iz kuće i u susjednoj ulici presjekli rafalom. Ubili su ga kao psa - priča nam Mato Mađarević kojem su 10.listopada 1991. ubili tada 67-godišnjeg oca.
POGLEDAJTE VIDEO:
Taj dan kad su ubili njegovog oca ubili su još 20-ak ljudi. Sve su ih izvukli iz kuća i poubijali. Njihova mrtva tijela ležala su na ulicama malenog srijemskog sela Lovasa koji je taj dan okupirali srpskočetnički krvnici.
- Mene su zatvorili u zadruzi gdje su tada držali zarobljenike. Neke od momaka koji su bili sa mnom su zadužili da kupe mrtve sa ulica. Kad su se vratili rekli su mi da su i leš mog oca pokupili te da su sve odveli na mjesno groblje gdje se s bagerom iskopala rupa u koju su ubačeni - kaže nam Mato.
Nekih tjedan dana kasnije nove žrtve su napunile grobnicu, one koje su nastradale u minskom polju, događaju poznatom kao Krvava berba grožđa, zatim žrtve ubijane u garažama, podrumima.. Sve skupa 68 leševa ležalo je u toj grobnici. Masovna grobnica Lovas po broju žrtava najveća je nakon one na Ovčari. Posmrtni ostaci ekshumirani su u ljeto 1997. a pokopani 21.ožujka 1998. godine.
Mato je jedva preživio. On je sljedeća dva i pol mjeseca ostao u okupiranom Lovasu i nosio bijelu traku kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti. Svi Hrvati su je morali nositi, a bijelu krpu na kući imati.
U krvava usta sipali mu sol
- Kad su nam najavili krvavi Badnjak 22.12. zaista su održali riječ. Priveden sam i punih pet dana brutalno batinan i mučen. Lomili su mu kosti, udarali gdje god su stigli. U krvava usta usipali mi šalice soli, na ruci mi gasili čikove. Vratili su me doma jer su računali da neću preživjeti - prisjeća se Mađarević.
No ipak je uspio, iako se jedva izvukao. Nekoliko mjeseci proveo je po zagrebačkim bolnicama. Zajedno s majkom šest godina kasnije identificirao je tijelo oca na zagrebačkoj Šalati gdje su nakon ekshumacije tijela dovezena. Prepoznali su ga po odjeći.
- Taj dan kad su sahranjene žrtve bio je prohladan i tmuran dan, na prikolicama su vozili lijesove, 68 njih na jednom mjestu. Strahota, jeza da vas prođe. Iz masovne grobnice ekshumiran je i moj punac Andrija Devčić(77) koji je također taj dan pokopan - kaže nam Mato.
'Oba su mi sina ubili'
Ruža Pavlić je tog 21.ožujka 1998. pokopala dva sina. Željka (29) i četiri godine mlađeg Darka. Obojica su bila neoženjena i živjela s roditeljima u obiteljskoj kući u Lovasu.
- Došli su po njih u našu kuću i samo ih odveli. Najprije su zatvoreni u zadruzi, zatim u općini da bi ih osam dana nakon što su ih odveli, ubili u jednoj garaži. I oni su kao i mnogi drugi ubačeni u masovnu grobnicu. Da su mi sinovi mrtvi saznala sam od susjeda nekoliko dana nakon njihove smrti - kazala nam je kratko Ruža, kojoj je svaki razgovor o tome otvaranje rana koje zapravo nikad nisu zacijelile. I neće.
Suprug joj je umro prije dvije godine i sada sama svakodnevno posjećuje grobove svojih najmilijih.
Tisuće ljudi na ispraćaju
Željko Cirba bio je načelnik općine Lovas te 1998. godine. To je bilo, kaže nam, nepuna dva mjeseca nakon što je pokopano 48 Tovarničana ekshumiranih iz masovne grobnice u blizini mjesnog groblja.
Na sam dan pokopa, vrijeme je bilo loše, hladno, bilo je čak i snijega iako je već bila druga polovina ožujka.
- Kao da je videći tu tugu i tu silnu bol i vrijeme plakalo. Bilo je nekoliko tisuća ljudi, a beskrajno duga kolona je išla od centra do groblja. Misa je održana na otvorenom jer je crkva bila razrušena. Obnova je tek bila krenula, uništena je bila cijela infrastruktura sela. Kuće su se počele tek raščišćavati. A kako smo, znači, mi bili povratnička općina i imali smo male financijske i slabe organizacijske mogućnosti te nismo imali iskustva zatražili smo pomoć i od drugih gradova. Uložili smo maksimalan trud da to bude dostojanstveno. Sve je organizirano u skromnim i teškim uvjetima ali silno smo željeli da to bude kako treba. I bilo je - ispričao nam je Cirba.
Počinitelji i dalje na slobodi
Osim što je 68 žrtava ekshumirano iz masovne grobnice još je deset žrtava pronađeno u pojedinačnim grobnicama. Zakopani su na ulazu u groblje, van groblja, u dvorištima.
- Nažalost, to nije konačna bilanca stradanja mještana Općine Lovas u Domovinskom ratu, jer je ubijeno ili poginulo 89 mještana i jedna se osoba još uvijek vodi nestalom. Lovas je privremeno okupiran 10. listopada. Ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata, mučenja i silovanja žena, prisilni rad, samo su dio svakodnevnih strahota koje su prolazili mještani.
Ne treba zaboraviti ni 18. listopada kada su jugovojska i četnici odveli 51 lovaskog Hrvata na čišćenje minskog polja. U tom okrutnom zločinu ubijen je 21 Lovaščanin, a 14 ih je ranjeno - kaže nam Antun Ivanković, predsjednik udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika, producent filma Krvava berba grožđa koji govori o pokolju civila u Lovasu.
Optužnica srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine teretila je 14 osoba osumnjičenih da su kao pripadnici JNA, lokalne teritorijalne vlasti i paravojne postrojbe „Dušan Silni“ u listopadu 1991. godine počinili ratni zločin – ubojstvo 70 civila u Lovasu. Sudsko vijeće Odjela za ratne zločine Višeg suda u Beogradu je nakon četiri godine suđenja dana 26. lipnja 2012. godine izreklo osuđujuću presudu koja je početkom 2014. godine poništena. Naloženo je novo suđenje koje se i danas čeka. Počinitelji su i dalje na slobodi...
Sjećanje na žrtve
Pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i Vlade Republike Hrvatske u Lovasu će se 21. i 24. ožujka obilježiti tužna 20. obljetnica pokopa žrtava masovne grobnice u Lovasu.
U srijedu 21.ožujka održat će se maraton od bijelog križa na ušću Vuke u Dunav do Lovasa a nakon toga će se položiti vijenci na spomenu obilježju masovne grobnice u Lovasu. Tri dana kasnije u subotu 24.ožujka održat će se komemoracija a za sve žrtve Općine Lovas stradale u Domovinskom ratu u Domu kulture Lovas uz nastup klape Hrvatske ratne mornarice sv. Juraj.
Misa zadušnica u župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela u Lovasu koju predvodi uzoriti kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski u koncelebraciji s đakovačko - osječkim nadbiskupom i metropolitom mons. Đurom Hranićem i svećenicima Vukovarskog dekanata održat će se nakon komemoracije u 12 sati.